Piše: Hrvoje Milak
Lupak (rum. Lupac) općina je i istoimeno naselje u županiji Karaš-severin(rum. Caraş-Severin) , u rumunjskom dijelu Banata, županija graniči sa Srbijom, te kroz županiju prolazi rijeka Dunav, glavni grad županije je Ričica(rum. Reșița). Općina je naseljena Hrvatima Krašovanima koji čine gotovo jedino stanovništvo, s dobro očuvanim hrvatskim jezikom. Općina Lupak podijeljena je na četiri naselja: Klokotić, Lupak, Ravnik i Vodnik.
Hrvati oko grada Rešice najstarija su hrvatska dijaspora, njih je preko sedam tisuća u sedam karaševskih naselja, u općinama Karaševo i Lupak.Oni tamo žive preko 500 godina. Zadržali su svoje običaje i govor te nošnju. Ne baš plodna zemlja uzrokovala je slab priliv naseljenika iz drugih naroda. Hrvati su se prilagodili tom području i žive od stočarstva, voćarstva, rudarstva, a rade i u industrijskim pogonima u Ričici. U novije vrijeme znatan broj stanovnika ovih sela odlazi na rad u inozemstvo. Budući da Hrvati predstavljaju većinu stanovnika, pripadnici drugih naroda koji žive u karaševskim selima (npr. ovdašnji Romi) također govore hrvatski. U ovim je selima udio Rumunja mali pa je ta zajednica stabilna. Ovdašnje Hrvate zovu još i Krašovanima. Karaševo je najstarije mjesto u kojemu žive Hrvati u Rumunjskoj. Spominje se u zapisima 1299. godine , a u Zemljopisnom rječniku Transilvanije, Coriolana Suciu 1333. g. U XVI. stoljeću Karaševo je dobilo status oppiduma (upravnog sjedišta ili gradića).
(preuzeto i uredito s Wikipedije).
Na put smo krenuli u noći s petka na subotu u 00:30h iz Drežnika, putovali smo preko Beograda i u Lupak smo stigli oko pola 11h (put inače kraće traje, sve zavisno od čekanja na granici) a pola 12h po rumunjskom vremenu, naime, oni su u vremenskoj zoni sat vremena ispred nas, dočekali su nas načelnik Općine Lupak Marijan Vlašić i prof. Petar Hategana koji je s nama ostao cijeli dan i bio nam vodič u obilasku svih Karaševskih naselja te Grada Rešice. Uz policijsku pratnju ušli smo u Lupak, gdje su nam u školi priredili doček. Na ulazu su nas dočekala djeca u narodnim nošnjama i tradicionalno na ulazu priredili kruh i sol i tulipane u znak dobrodošlice.
Članovi KLD-a djeci su na poklon dali preko 200 knjiga i raznih knjižica na hrvatskom jeziku za sve razrede. Zatim su nam domaćini u mjesnom domu priredili ručak, a nakon toga župnik Marijan nas vodi u župnu crkvu sv. Matije gdje su se predstavili pjesnici svojim stihovima: Evica Kraljić, Snježana Josipović, Mirko Knjižek, Vesna Dumičić i Lidija Puđak. Nakon toga su nam domaćini organizirali autobus za obilazak ostalih „Karaševskih“ mjesta: Karaševo, Vodni, Ravnik i Klokotić te grada Rešice, gdje smo posjetili muzej lokomotiva. Već spomenuti Prof. Petar Hategana sve vrijeme je bio s nama i pokazivao i objašnjavao zanimljivosti. U 17:00h je počeo kulturni umjetnički program gdje su se predstavili pjesnici KLD-a Rešetari, pjevačka skupina „Slavča“, plesna skupina „Bijeli vuk“ te KUD „Drežnik“. Priredbi su nazočili: Hrvatsko veleposlanstvo nacionalne manjine u Ruminjskoj, načelnik i zamjenik općine Lupak njihovi prijatelji iz Ukrajine te domaćini iz Lupaka i okolnih mjesta.
KUD „Drežnik“ se predstavio sljedećim programom:
MPS – I kad umrem pjevat će Slavonija
– I od majke i od Boga
Svinjarska pjesma (zajedno)
ŽPS – Savo vodo
– Alaj mi je pa mi je
Šetana kola (zajedno)
Nakon programa u 20:00h smo bili na Svetoj Misi gdje smo u dogovoru s župnikom Marijanom sudjelovali i svojim pjevanjem prigodnih korizmenih pjesama. Sv. Misa, kako je kod njih i običaj služena je na Hrvatskom jeziku. Nakon Sv. Mise domaćini su nam priredili večeru, a druženje se nastavlja sve do polaska.
Oko 22:00h po našem vremenu, a 23:00h po rumunjskom vremenu krenuli smo kućama.
Foto: Zdravko Lucić, Milan Akmačić, Josipa Akmačić, Hrvoje Milak
