Stan koji dužniku služi za stanovanje trebalo bi izuzeti iz ovrhe. Banke bi trebale otpisati dio duga socijalno najugroženijim dužnicima, smatra Josipović. Potrebno je i uvođenje mogućnosti osobnog stečaja, što bi građanima omogućilo vraćanje dugova u skladu s njihovim mogućnostima.

Predsjednik Republike je Vladi, Saboru i bankama predložio 20 mjera kojima bi građanima olakšale dužničku krizu, zaustavile materijalno propadanje ljudi i povećavanje siromaštva u Hrvatskoj. Na sastanku svog Savjeta za gospodarstvo i Vijeća za socijalnu pravdu, predsjednik Ivo Josipović je upozorio da je broj građana u »dužničkom ropstvu« sve veći i da su njihove su nevolje sve teže, pa im treba olakšati život. 

 

– Pravo rješenje dužničke krize samo je gospodarski oporavak. Ali mi ne možemo, dok čekamo oporavak, nijemo gledati kako sve veći broj građana i njihovih obitelji tone u siromaštvo, kako gube svu svoju imovinu i ne mogu ostvariti ni najosnovnije potrebe, jer ne mogu plaćati kredite i račune, upozorio je Josipović. Naglasio je da Hrvatska i u krizi, kad nema dovoljno novca, mora biti socijalna država i pokazati solidarnost. 

Šef države je predložio da se zakonski uvede mogućnost osobnog stečaja, odnosno bankrota građana, što bi dužnicima pomoglo da se razdužuju u skladu sa svojim mogućnostima. Josipović se usprotivio tome da država, javna i privatna poduzeća, pokreću parnice protiv dužnika zbog »pedesetak kuna«, kad su troškovi ovrhe veći od iznosa duga. Trebalo bi regulirati, kaže, da se parnice i ovrhe ne mogu provoditi dok dug ne prijeđe iznos od 5.000 kuna. 

Josipović je naglasio da nije dobro dužniku uzimati krov nad glavom. Stan koji dužniku služi za stanovanje treba izuzeti iz ovrhe ako je njegov dug razmjerno malen, a tu granicu trebalo bi propisati nadležno ministarstvo, rekao je Josipović. Čak i u slučajevima kad vjerovnik preuzme stan, dužnika ne bi smio deložirati, nego ga ostaviti u stanu kao najmoprimca – na zakonom određeno vrijeme, po španjolskom uzoru. 

 

Kako bi se prekinulo vrtoglavo gomilanje zateznih kamata, Josipović je predložio središnoj banci (HNB) da visinu zateznih kamata odvoji od eskontne stope. »Potrebno je vratiti se na zakonsku odrebu koja ukupnu visinu kamate ograničava do visine glavnice«, poručio je predsjednik. On se jučer ustezao potanko govoriti o kreditima u švicarskim francima, jer se o tome vodi sudski spor, ali je pozvao HNB da svojim mjerama potakne privatne banke da svim građanima u kreditnim nevoljama ponude olakšice.

– Banke bi trebale otpisati dio duga socijalno najugroženijim dužnicima, smatra Josipović. Banke bi, osim toga, trebale reprogramirati kredite na dulji rok i uz manju kamatu, ili uvesti moratorij na otplatu kredita, rekao je predsjednik, napominjući da je neke mogućnosti već regulirala bivša Vlada. Zatražio je da nadležna državna tijela zaista počnu progoniti lihvare koji nude nepovoljne kredite putem oglasa u novinama ili na stupovima. To je »crno bankarstvo« iza kojeg stoje »ozbiljne kriminalne skupine«, ocijenio je šef države.

O Josipovićem prijedlozima su više od sat vremena raspravljali predstavnici Vlade, poslodavaca, sindikata, udruga za zaštitu potrošača te članovi predsjedničkih savjeta, koji su uglavnom podržavali njegove prijedloge. 

 

Na skupu je govorila i potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, koja je najavila da će unatoč nedostatnim sredstvima, njezino Ministarstvo kroz reformu sustava socijalne skrbi pokušati »bolje ciljati neke socijalne naknade«, kako bi se sustav učinio pravednijim. 

Zamjenik ministra financija Boris Lalovac upozorio je kako nije riječ samo o dužničkom ropstvu hrvatskih građana već i o »dužničkom ropstvu države«, jer ove godine Hrvatska mora samo za kamate platiti 11 milijardi kuna. Zadužujemo se samo za plaćanje kamata, a glavnicu uopće ne možemo vraćati, rekao je Lalovac. Također je odbacio tvrdnje o »poreznoj presiji« Ministarstva finacija, istaknuvši da se na taj način dezinformira javnost. O Ministarstvu financija ovisi stabilnost financijskog sustava, jer se iz sredstava koji se tako prikupe isplaćuju plaće, mirovine i razne socijalne naknade, odnosno čak dva milijuna ljudi ovisi o tome hoće li Ministarstvo prikupiti potrebna stredstva, istaknuo je Lalovac.

 

Skupu se obratila i psihologinja Mirjana Krizmanić koja je upozorila kako u današnjoj Hrvatskoj vlada ogroman strah, posebno među umirovljenicima, a to se negativno odražava i na gospodarstvo. »Moramo se vratiti na sustav solidarnosti kakav je postojao za vrijeme rata i na robnu razmjenu – ako ja znam engleski jezik učit ću vaše dijete, a vi mi za uzvrat operete prozore«, kazala je Krizmanić. Ako se uskoro nešto pozitivno ne dogodi, u svakom gradu, svaki kvart će morati imati svojeg psihologa kako bi ljudima pomogao da ne padnu u depresiju, dodala je psihologinja Krizmanić.

 

PREDSJEDNIKOVE PREPORUKE:

PREPORUKA 1.: Predlaže se Vladi RH i Saboru da u što kraćem roku uvedu institut osobnog bankrota/stečaja.

 

PREPORUKA 2.: Vlada bi za dugove državi ili subjektima u državnom vlasništvu koji su periodične naravi, trebala donijeti odluku da se neće pokretati parnice i ovrhe dok dug ne dostigne određenu minimalnu razinu (5.000 kuna?). Istu bi odluku trebale donijeti i jedinice lokalne samouprave.

 

PREPORUKA 3.: I privatnopravne subjekte (telekomunikacijske tvrtke, financijske tvrtke, građane…..) treba motivirati da ne pokreću parnice i ovrhe kod tzv. periodičnih obveza u slučajevima kada su troškovi/parnični i ovršni/ nerazmjerni dugu na način da se propiše da vjerovnik (tužitelj, ovrhovoditelj) nema pravo na trošak ako je predmet spora ili ovrhe manji od 5.000 kuna.

 

PREPORUKA 4.: Potrebno je ojačati sudsku kontrolu ovrhe. To se odnosi na kontrolu troškova (u praksi se iskazuju kao trošak i radnje koje nisu obavljene), ali i ograničavanje ovrhe prije pravomoćnosti ili bez da je ovršeniku obavljena dostava odluka i poziva za radnje u postupku.

 

PREPORUKA 5.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 102. na način da se, bez obzira na postignutu cijenu, smatra da je dužnik ispunio dug u visini 2/3 vrijednosti nekretnine.

 

PREPORUKA 6.: U Ovršnom zakonu promijeniti članak 75. na način da se u popis stvari na kojima se ne može provesti ovrha uvrsti i stan koji je jedini stambeni prostor u vlasništvu dužnika ili člana domaćinstva/obitelji koji veličinom i vrijednošću ne prelazi propisani minimalni standard stanovanja.

 

PREPORUKA 7.: Predvidjeti slučajeve u kojima ovrhovoditelj može postati vlasnik stana ili se taj stan može prodati u ovrsi, ali se dužnik ne može deložirati, već za određeno vrijeme dobija status posebne vrste najmopoprimca po uvjetima koji se propišu zakonom (španjolski model?).

 

PREPORUKA 8.: Institut fiducije u članku 322. Ovršnog zakona preurediti na način koji odgovara sudskoj ovrsi na nekretninama, uključivši i novopredložena pravila o zaštiti doma, te razmjeru duga i predmeta ovrhe. Očito nerazmjerne fiducije treba smatrati ništavima jer imaju element lihvarstva.

 

PREPORUKA 9.: Hrvatska narodna banka kao neovisni regulator treba preuzeti nadzor nad formiranjem kamatne stope uvažavajći prirodu bankarskog posla (zarada) i premiju rizika, ali interes korisnika financijskih proizvoda (kredita i dr.) (načelo balansa interesa i dobra praksa europskog bankarstva). NBH treba nadzirati opravdanost promjene kamatne stope u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

PREPORUKA 10.: U Zakonu o obveznim odnosima zateznu kamatu definirati drukčije (napustiti eskontnu stopu kao kriterij), kao povećanje efektivne kamate za određeni broj postotnih poena (2 postotna poena?).

 

PREPORUKA 11..: U Zakonu o obveznim odnosima definirati da kamata prestaje teći kada dosegne visinu glavnice. Ovo se ne odnosi samo na bankarske poslove, već i na sve dugove, bez obzira o tome tko su dužnici i vjerovnici.

 

PREPORUKA 12.: HNB kao regulator treba motivacijskim mjerama (politika rezervacija, npr.), a Vlada RH poreznim i drugim mjerama trebaju pomoći da banke svim građanima s teško otplativim kreditima ponude:

1. Otpis dijela duga socijalno najugroženijim dužnicima

2. Reprogram kredita, u pravilu uz dulji rok i manju kamatu

3. Moratorij na otplatu kredita kroz određeno vrijeme (sa ili bez otplate kamate, ovisno o ekonomskoj snazi dužnika)

4. Transformiranje kredita u francima u neki drugi oblik kredita (euro, kunski kredit….) bez naknade, uz jasan povoljniji status dužnika (ukupna manja kamata, dulji rokovi i dr.)

Navedene mjere moraju biti javno oglašene i dostupne svim komitentima pod jednakim uvjetima. Kada je to primjereno, navedene se mjere mogu kombinirati.

 

PREPORUKA 13.: Propisati veću transparentnost temeljnog ugovora prema jamcu (informiranost o samom ugovoru, informiranost o stanju duga), obavezu banaka da se pokušaju primarno naplatiti od temeljnog dužnika te dužnost banaka da očuvaju i prenesu mjere osiguranja na jamca koji je platio dug.

 

PREPORUKA 14.: Aktivniji odnos tijela kaznenog progona prema „crnom bankarstvu“ i lihvarstvu i progon onih koji nude kredite na crno.

 

PREPORUKA 15.: Promjenom Ovršnog zahtjeva ovršnim zahtjevima radnika kada se ovrha odnosi na plaće, kao i u stečaju, dati prednost u slučaju konkurencije ovrha.

 

PREPORUKA 16.: Putem projekata nevladinog sektora (udruge potrošača) i u okviru bankarskog sustava ojačati edukaciju i savjetovanje građana o financijskim poslovima, zaduživanju i zaštiti dužnika, te, kada je to primjereno pružiti građanima besplatnu pravnu pomoć.

 

PREPORUKA 17.: Poticati projekte socijalnog poduzetništva (porezno, organizacijski) naročito one namijenjene nezaposlenim i prezaduženim osobama, uključivši primjereni sustav paušalnog plaćanja poreza.

 

PREPORUKA 18.: Poticati socijalne pakete proizvoda za prezadužene i siromašne građane koji UZ JASNE I TRANSPARENTNE KRITERIJE omogućavaju: jeftinije ili besplatno korištenje pojedinih usluga (pretplata HRT, komunalne usluge, nabava prehrane ili drugih potrepština kroz tzv. socijalne dućane i sl.)

 

PREPORUKA 19.: Bankarski sektor treba ponuditi održive, ali socijalno orijentirane pakete proizvoda za otklanjanje prezaduženosti svojih klijenata. U okviru projekta „loših banaka“ osigurati i smanjenje zaduženosti građana.

 

PREPORUKA 20.: Pozivam dobrostojeće tvrtke i građane na osnivanje Fonda solidarnosti koji bi trebao poduprijeti socijalne projekte (paketi socijalnih proizvoda, jednokratna nužna pomoć u slučaju akutnog siromaštva…..) kojim bi rukovodile javne osobe naglašenog moralnog autoriteta. Pozivam udruge, sindikate i vjerske zajednice da u okviru svojih djelatnosti ojačaju socijalnu komponentu svoga rada i da kroz različite oblike solidarnosti pomognu svom članstvu i ostalim građanima koji su pali u dužničku krizu.

Autor: Branko Podgornik (Novi list)/photo: Davor Kovačević

Komentari
Prethodni članakAktualni sat u uobičajenom tonu, “prošlo” izvješće o izvršenju Proračuna…
Sljedeći članakNaših prvih godinu dana…