Upravni odbor Zaklade odlučio je da se u 2014. godini 1,4 milijuna kuna raspodijeli za potpomaganje 149 projekata. Od toga se 75 projekata odnosi na dosad neobjavljena djela iz znanosti i umjetnosti, 42 projekta vezana su uz organiziranje znanstvenih skupova, a 32 projekta uz razvijanje znanstveno-istraživačkog i umjetničkog rada.
Stipendija joj je dodijeljena na središnjoj svečanosti obilježavanja stotinu i devetog rođendana barda hrvatske književnosti Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu. Tom prigodom dodijeljena je pjesnička nagrada iz Tadijine Zaklade književniku Miroslavu Slavku Mađeru i stipendije najboljim studentima književnosti iz Brodsko posavske županije Andrei Divić i Ličko senjske županije Mandici Nikšić.
Andrea je studentica četvrte godine hrvatskog i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je završila novogradišku Gimnaziju, gdje je, kako ističe, stekla odlične temelje, krenula je njena životna priča. Upisuje željeni fakultet i sve kreće tijekom koji je željela.
– Moram prije svega zahvaliti svojoj mami koja je sve ove godine “trpjela” punu kuću knjiga i moju ljubav prema čitanju te profesoricama Ptačnik i Mital koje su mi jako puno pomogle i usmjerile me. Sada sve ovo na fakultetu ide svojim tijekom i sama sam nastavila razvijati ljubav prema književnosti i jezicima – kaže Andrea.
Andrea govori pet jezika, naravno, ide i dalje…
Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko jezika govori. Andrea Divić trenutno govori pet jezika, u fazi je učenja šestog jezika.
– Jezici su ono u čemu se vidim, a govorim latinski, talijanski, njemački, engleski, španjolski, trenutno učim francuski jezik – s osmijehom i izuzetnom lakoćom govori Andrea.
– Sve je to nekako došlo “samo od sebe”, što ih više slušam, to mi ih je lakše učiti. No, zato sam s prirodnim znanostima “na vi” – smije se.
– Stipendija mi puno znači, a sve je krenulo na prijedlog moga profesora Vinka Brešića koji me odlučio predložiti Vijeću Akademije znanosti i umjetnosti za nagradu za najboljeg studenta književnosti. Prikupila sam potrebne dokumente, predala ih, ali mogu vam reći da sam i skoro zaboravila na to. No, jednoga dana stigao mi je mail da sam dobila ovo vrijedno priznanje. Nagrada se dodjeljuje u spomen na Dragutina Tadijanovića, drago mi je zbog toga jer jako volim Tadiju i naravno, sretna sam zbog činjenice što se moji radovi nalaze u jednoj takvoj značajnoj instituciji kao što je Akademija HAZU – priča Andrea.
O planovima za budućnost Andrea još ne razmišlja.
– Filozofski fakultet je sjajna “meka” za učenje jezika i tu još moram dosta stvari završiti, no moram reći da bih se željela vratiti u Novu Gradišku i prošetati “škripavim” gimnazijskim hodnicima. No, tko zna gdje će me život odvesti – s osmijehom zaključuje Andrea Divić.
Nasmijana, skromna, vedra, pravi primjer mladog čovjeka kakvog Hrvatska treba.
Stoga, su na sve ono što radi na Andreu Divić prije svega ponosni majka i djed, ali također i njeni profesori i prijatelji, stoga, samo naprijed Andrea!
Autor: Sanja Bukvić
