Postoji izreka da, ako se posvetiš radu, rezultati će se pojaviti. Htjeli mi to priznati ili ne, rad oplemenjuje čovjeka i čini dobar dio života svakog od nas. Raditi posao koji voliš nešto je najljepše, a kada ga još radiš punih 49 godina i četiri mjeseca, onda je to činjenica koju svakako valja uvažiti i respektirati.
Spremačica u Operacijskoj sali u Općoj bolnici Nova Gradiška Slava Panjkiv, otišla je u zasluženu mirovinu nakon više nego dobro odrađenih i vrijednih, preko 49 godina! Sa Slavom su se, stoga, jučer oprostili njeni najbliži, kolege i prijatelji koji su s njom dijelili sve dobre i one manje dobre trenutke u ovoj ustanovi. Oprostili su se s njom na najljepši mogući način, uz riječi zahvale i dobre želje za puno zdravlja i sretnih trenutaka provedenih u mirovini.
Kako nam rekoše, Slava Panjkiv odlazi u više nego zasluženu mirovinu s dubokom ljubavlju prema ovoj ustanovi i ljudima, ostavljajući iza sebe prekrasan trag uspomena i lijepih sjećanja.
Cijeli svoj radni vijek davala je svu svoju ljubav i trud u posao koji je obavljala, kaže Martina Lončarić, glavna sestra Operacijske sale i sterilizacije:
– Naša Slavka odlazi u više nego zasluženu mirovinu. Život ju nije mazio, uz sve borbe koje je vodila bila je puna entuzijazma i nikada nije rekla da nešto neće ili joj je teško napraviti. Uvijek se prva dizala za nešto napraviti, bila nam je druga mama… Osobno joj se želim zahvaliti za svaki savjet i riječ koji su mi bili upućeni. Pamtit ću je po činjenici da je nikad nisam srela da u ruci nije nešto nosila i radila. Uvijek je bila spremna za posao. Želim joj se zahvaliti u svoje i ime svih djelatnika Operacijske sale na svemu što je činila, želimo joj puno zdravlja, sreće i dobra u mirovini, a naša Slava uvijek nam je dobrodošla – riječima punim topline o Slavi je progovorila Martina Lončarić.
– Mi smo jedna mala, ali velika obitelj. Dijelimo puno toga, stoga nam je drago biti okruženi takvim ljudima. Naša Slava je bila najstarija u našem kolektivu, ali je, zaista, svoj posao lavovski odradila i hvala joj na tome – dodaje Martina.
Iako nerado, o svom je radu progovorila i buduća umirovljenica Slava Panjkiv:
– Ma, ja sam vam jedna obična osoba. Odradila sam svoj posao, kao i svi drugi. U novogradišku bolnicu sam došla raditi kao dijete, sa 16 godina. Sjećam se svojih početaka, da mi je bilo lako, nije, ali učila sam, radila onako kako sam mogla i znala. Radila sam s finim, kulturnim ljudima i bilo mi je prekrasno raditi. Jedno sam vrijeme radila na Odjelu kirurgije, a nakon toga ostatak radnog vremena u Operacijskoj sali. Uvijek sam na posao išla s radošću, poštivala svoje nadređene i kolege, a posebno moju šeficu Martinu. Lijepo je raditi s ljudima, upoznaš ih, dijeliš s njima sve dobro i zlo. Nastojala sam uvijek imati razumijevanja prema ljudima, po mogućnosti učiniti im dobro, savjetovati ih, pružiti najbolje od sebe. Posao mi je bio drugi dom i svi moji kolege moja druga obitelj – skromno nam je rekla Slava Panjkiv.
Sa Slavom su se oprostili i njeni nadređeni, ravnatelj dr. Josip Kolodziej, liječnici, zdravstveno osoblje, s osmijehom i samo lijepom riječju. Kako nam rekoše, žele joj sretan odlazak u mirovinu, jednu i skromnu, iako ih je svojim radom zaslužila stotinu, kao i kraljevski tretman.
