SJENE ZABORAVLJENIH PREDAKA – BESPLATNO
SRIJEDA, 13. 7. U 19:00
FILMSKI BORŠČ
REŽIJA: Sergej Josifovič Paradžanov
ULOGE: Ivan Mikolajčuk, Larisa Kadočnikova, Tatjana Bestajeva
ŽANR: glazbeni, drama, romansa
TRAJANJE FILMA: 97 min
GODINA: 1965.
DRŽAVA: SSSR – Ukrajina
SADRŽAJ FILMA:
Jedan od najznačajnijih ostvarenja tadašnje sovjetske kinematografije. Predstavlja adaptaciju istoimene priče ukrajinskog pisca Mihaila Kocjubinskoga. Radnja je smještena u karpatske planine na zapadu Ukrajine, odnosno u zabačeno područje koje naseljavaju Hutsuli. Protagonist je Ivan, mladi Hutsul koji će se iz ljubavi oženiti za Maričku, kćer čovjeka koji je ubio njegovog oca, ali će nakon Maričkine tragične smrti neuspješno pokušati naći utjehu u drugoj ženi po imenu Palagna. (jedan od rijetkih filmova na ukrajinskom jeziku koji su se proizvodili u filmskom studiju Dovženko u Ukrajini, jer su čak i 1965. postojale velike predrasude prema Ukrajincima).
Prvi film kojim je Sergej Paradžanov iskazao osobenu umjetničku viziju, remek-djelo „Sjene zaboravljenih predaka“ (1964) priča je o tragičnoj ljubavi između karpatskih Romea i Julije, Ivana i Mariške. Iznimne vizualne ljepote, originalne i ekspresivne upotrebe bogatog kolorita, spektakularnih pokreta kamere, disjunktivne montaže, impresivne kostimografije i zvučne kulise, film je zbog jedinstvenog prikaza folklornog i mitološkog ozračja te rituala i simbola lokalne ukrajinske etnokulture Hutsula u karpatskom gorju, unatoč optužbama za formalizam i ukrajinski nacionalizam od strane sovjetskih vlasti, autoru priskrbio status jednog od najinovativnijih filmaša suvremenog filma… (HFS)
Nakon Staljinove smrti krajem 50-ih i tijekom prve polovice 60-ih godina u sovjetskom su političkom i kulturnom životu zapuhali nešto topliji i liberalniji vjetrovi, da bi predsjednik Nikita Hruščov otvorenim napadom na apstraktnu i tzv. „odnarođenu umjetnost“ naglo zaustavio započetu liberalizaciju društva. Zahvaljujući tomu romantična drama „Sjene zaboravljenih predaka“ odmah je nakon premijere 1964. povučena iz distribucije i zabranjena, a Paradžanov je po kratku postupku bio optužen zbog „buržoaskog subjektivizma i misticizma“ te zbog „odstupanja od estetike socijalističkog realizma“… (Josip Grozdanić/Vijenac)
Parajanov ga je smatrao svojim prvim “pravim” filmom, proglasivši sve ranije naslove iz svoje filmografije “smećem”. U svom intervjuu s Ronom Hollowayem iz 1988., Parajanov je priznao da je, nakon što je prethodno snimio 8 filmova u Ukrajini, upravo u ovom filmu konačno uspio “pronaći svoju temu, polje svog interesa: probleme s kojima se suočava ukrajinski] narod.“
Jedan od najneobičnijih filmova koje sam vidio, hrpa slika, glazbe i zvukova, snimljenih tako aktivnom kamerom da nam je gotovo potreban pojas. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
Izvanredno spajanje mita, povijesti, poezije, etnografije, plesa. (Jonathan Rosenbaum / Chicago Reader)
Estetski užitak od početka do kraja, film poput svog naslova dočarava osjećaj legende i bajke iz najjednostavnijih, dokumentarno-stvarnih sastojaka. (Colin Bennett / The Age)
*Zadržavamo pravo izmjene termina.
