Ove godine, u skladu s financijskim mogućnostima, Memorijal je održan u nešto skromnijem tonu, ali opet svečano i veličanstveno što je poginula sedmorica mještana to i zaslužila, položivši svoj život na oltar domovine.
Članovi obitelji, rodbina i prijatelji položili su vijence na posljednjem počivalištu sedmorice, na mjesnom groblju u Lazama, a potom je u središtu mjesta upriličeno svečano polaganje vijenaca kod spomen obilježja. Počast su odali osim članova obitelji poginulih i predstavnici Nogometnog kluba “Graničar” iz Laza, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, MUP-a, specijalne policije, Brodsko-posavske županije, Općine Staro Petrovo Selo, te brojni drugi.
Na službenoj komemoraciji posebno je istaknuto kako je ovogodišnji Memorijal posvećen prerano preminulom dragovoljcu, pripadniku 5. gardijske brigade Mladenu Grganiću.
Zaista dirljiv govor prilikom komemoracije izrekao je umirovljeni general Mladen Mikolčević, čovjek koji je na čelu organizacije svih dosadašnjih Memorijala i čovjek kojem su svi njegovi mještani neizmjerno zahvalni za sve ono što je učinio za svoj kraj, a svakako i u Domovinskom ratu.
“Od nas se uvijek traži da se odreknemo onoga što je bilo jučer. Zašto onda pamtiti što se događa danas i kako predvidjeti ono što nas čeka sutra? Nek’ se zna da je ovaj narod pretrpio tolike nepravde, patnje, boli, tuge, da bi bio zločin zaboraviti svoju prošlost. Nek’ se zna da su Hrvati do sada krvavo platili svaki komšijski savez. Nek’ se zna da su naše majke u suzama učile svoju djecu kako da sakriju i vjeru i naciju i ime ne bi li im spasili život. Nek’ se zna da ih nismo poslušali. Nek’ se zna da su naši očevi ginuli u rudnicima Čilea, u šumama Australije i Kanade, te na poljima Kalifornije kako bi prehranili svoju djecu, da su uz poklik “živjela Hrvatska” ginuli za vojničku slavu koju ubiru Njemačka, Francuska, Austrija, Italija, Mađarska i Srbija. Nek’ se zna da su do jučer bile zabranjene hrvatske pjesme, viteški štit od crveno-bijelih polja i naša trobojnica. Nek’ se zna da ni jedan narod u Europi nema toliko neoznačenih grobova i nepokopanih junaka kao Hrvati. Nek’ se zna da 13 stoljeća svojom krvlju bilježimo svoje granice i nek’ se zna da tuđe nismo nikad otimali, ali da svoje nikada nećemo dati”, sa suzama u očima rekao je sin Laza general Mikolčević.
S obzirom na financijski teška vremena ovogodišnji Memorijalni nogometni turnir nije održan uz gostovanje poznatih hrvatskih prvoligaša, u sklopu istog odigrana je regularna prvenstvena utakmica 2. županijske nogometne lige (zapad) gdje je domaći Graničar “ubacio petardu” Poletu iz Adžamovaca. Nakon utakmice upriličena je i tamburaška večer uz nastup tamburaškog sastava “Tkanica” i Željka Lončarića-Žeca.
Autor: Nikola Knežević
