Na susretu s novinarima u Biskupskom domu u Požegi, biskup Antun Škvorčević predstavio je 22. ožujka svoju ovogodišnju uskrsnu Poruku pod naslovom „Hrabri budite ja sam pobijedio svijet“. U uvodu Poruke biskup je podsjetio na korizmeno hodočašće Požeške biskupije u Svetu zemlju te i želju da o Uskrsu svi vjernici njegove mjesne Crkve budu duhovno povezani s tim hodočašćem. Tumačeći kako nismo stvoreni za smrt biskup u Poruci kaže: „Isusov grob je potresna zemaljska i svemirska točka na kojoj je Život pobijedio smrt. U našim pojedinačnim i obiteljskim iskustvima, kao i na društvenoj i najširoj svjetskoj razini, postoji duboko nezadovoljstvo sa stanjem u kojem se nalazimo. Naime, nekim nutarnjim osjetilom duha shvaćamo kako nismo stvoreni za ovaj svijet, podložan diktatu zla i zakonitostima smrti, koje ljudskim snagama ne možemo izbjeći. Smrt je jedna od najtežih i najizazovnijih činjenica našeg postojanja. Pred njom se nameće mučno i teško pitanje: zašto smo se pojavili u životu, ako bismo na kraju trebali skončati u ništavilu. Na granici života, pred smrću rijetko je tko ravnodušan, a nitko – od najjednostavnijih ljudi do znanstvenika i moćnika ove zemlje – ne zna što s tom stvarnošću treba započeti, jer ona izmiče našim mogućnostima razmišljanja i djelovanja.

Tijekom povijesti čovječanstva jedino je Isus Krist  nastupio božanskom jasnoćom s obzirom na tu činjenicu i prigodom smrti prijatelja Lazara ustvrdio: ‘Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.’ Još je dodao: ‘Vjeruješ li ovo?’ (Iv 11, 25-26). On je svojom riječju, cijelim svojim životom i djelovanjem posvjedočio izvanredno suveren pristup toj granici našeg postojanja. Sin Očev od vijeka, postavši čovjekom, preuzeo je na sebe smrt, oduzeo joj moć, ostvario konačni prodor na crti koja nas dijeli od života, unio u naša umiranja, i u našu osuđenost na smrt pobjedu života. To je Božja istina o nama u koju možemo ući samo vjerom.“

Biskup je zatim protumačio kako je Isusovu uskrsnuću kao nadpovijesnom događaj moguće pristupiti samo vjerom i tim putem postati dionicima njegova prijelaza iz smrti u život, kako je to postao Petar i drugi učenici kojima se Uskrsli ukazao i uvjerio ih da je živ te ih učinio svojim svjedocima u snazi Duha Svetoga. Ustvrdio je: „Činjenica Isusove smrti je ovozemni podatak, ali stvarnost uskrsnuća, pobjede nad smrću je nadpovijesnog značaja. Povijesne događaje možemo spoznati naravnim razumom, utvrditi znanstvenom metodom a uskrsnuću kao nadpovijesnom događaju koji se zbio u našoj povijesti, možemo pristupiti samo vjerom, i tim putem spoznati nadspoznatljivu stvarnost Kristovu te postati dionicima njegove punine života (usp. Ef 3,19). Petar ne donosi dokaze o uskrsnuću, ne raspravlja o tome kako ima  ili nema uskrsnuće, nego tvrdi: ‘A mi smo svjedoci od Boga predodređeni’ (usp. Dj 10, 39.41; 2,32) da je on uskrsnuo. Naime, Uskrsli se pobrinuo očitovati svojim apostolima i nekim najbližim učenicima, među kojima i Mariji Magdaleni te ih uvjeriti da je živ. Na dan Pedesetnice snagom svoga Duha nije ih tek prosvijetlio da razumiju djelo Božje, nego ih je učinio dionicima Isusove pobjede nad smrću te Petar tvrdi ‘mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti’ (Dj 5,32). Od dana Pedesetnice pa do danas, oni koji su susreli Uskrsloga u snazi njegova Duha, spremni su položiti i živote za njega, svjedočeći da je on živ. Tako se ostvaruje Isusova riječ koju je uputio apostolima u trenutku svoga uzašašća na nebo: ‘Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeju i Samariji i sve do kraja zemlje’ (Dj 1,8). Taj živi Pobjednik nad smrću u snazi svoga Duha okuplja zajednicu svjedoka, Crkvu na čelu s apostolskim zborom kojem je Petar glava, zajednicu koja je vidljivi znak njegove nevidljive prisutnosti, nerazoriva u svom trajanju po njegovu obećanju: ‘I evo, ja sam s Vama u sve dane – do svršetka svijeta’ (Mt 28,20). Crkva, prolazeći kroz progone svijeta, dijeli s njime nemoći i neuspjehe, ali ujedno trajno snažena Isusovom prisutnošću u moći Duha Svetoga korača u nadi prema dovršenju svega stvorenog kome je on po smrti i uskrsnuću postao Gospodarom.“

U završnom dijelu Poruke biskup se osvrnuo na uskrsnuće kao djelo Božjeg milosrđa te je protumačio što bi ono trebalo značiti u životu svakog vjernika. Rekao je: „Uskrsnuće Isusovo djelo je Božjeg milosrđa, njegove moći ljubavi koja praštanjem oslobađa od zla i smrti te tako uvodi u puninu života. Evanđelist Ivan je zabilježio da se Gospodin na sam dan svoga uskrsnuća ukazao učenicima da bi im darovao moć Duha Svetoga kojom će vršiti posebnu zadaću, opraštati grijehe i tako biti dionicima i služiteljima prijelaza iz smrti u život (usp. Iv 20, 22-23). Tijekom ovogodišnje korizme Izvanrednog jubileja milosrđa nastojali smo na župnim katehezama petkom pobliže upoznavati Božje milosrđe po učenju i svjedočenju sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja naše Biskupije, koje na poseban način slavimo i primamo u sakramentu pomirenja. Ovih dana u neposrednoj pripravi za Uskrs po slavlju tog sakramenta u duhu obnove II. vatikanskog sabora povjerili smo Božjem milosrđu svoje ranjenosti grijehom i po svećeničkom služenju pomirili se s Bogom i s Crkvom. Na svoj način bili smo dionici tog dinamizma i svojim korizmenim hodočašćima u požešku Katedralu, hodočašćem u Svetu zemlju te djelima milosrđa koja smo ostvarivali. O značenju milosrđa za dostojanstvo ljudi u trenutačnom teškom stanju hrvatskog društva razmišljali smo na temelju korizmene poslanice slavonskih biskupa pod naslovom ‘Siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu’ te se zauzeli za djelovanje u duhu crkvenoga socijalnog nauka.  Sve navedeno kao i neke druge inicijative trebale su poslužiti tome da se još snažnije pokrenemo kako bismo u svom životu bili ‘Milosrdni kao Otac’.“

Poslanicu je biskup Škvorčević zaključio riječima: „Pozivam vas, braćo i sestre, da ovog Uskrsa u Godini milosrđa svaki pojedinac u svim našim župama i svi zajedno obnovimo vjeru u Božje milosrđe koje nas u svetom krštenju ‘izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha’ (Kol 1,13-14). U skladu s Gospodinovim riječima da nije došao suditi svijet nego da se on spasi po njemu (usp. Iv 3,17), budimo u svijetu, suosjećajmo s čovjekom u njegovim mukama i tjeskobama, u siromaštvu i bolesti, promašajima i grijesima – na Isusov način. Neka uskrsli Krist osnaži sve one koji su u braku, sve članove naših obitelji i javne djelatnike da praštanjem i milosrđem pristupaju stanjima prouzročenima zlom i svađama, podjelama i sukobima, te tako u svakodnevici budu dionicima iskustva prijelaza iz smrti u život. U svim nevoljama života neka vam trajno bude na pameti Isusova riječ: ‘Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet’ (Iv 16,33).“

Izvor: OVDJE

Komentari
Prethodni članak‘SVI SMO MI DJECA ISTOG OCA’: Papa Franjo kleknuo i oprao noge migrantima
Sljedeći članakDomoljubna koalicija družila se pred Uskrs s građanima