Novogradiščani su danas,( 18.kolovoza ) u terminu službene subotnje “špice” zahvaljujući članovima Udruge gluhih i nagluhih imali jedinstvenu priliku zaroniti u svijet tišine, isti onaj u kojemu svakodnevno žive osobe s problemima sluha.I naučiti kako gluhe i nagluhe osobe mogu apsolutno sve što mogu i čujuće osobe, osim čuti.

Jedinstvena inicijativa Govorimo rukama, predstavljena i realizirana uz pomoć Osječke zaklade “Slagalica” doslovno je prodrmala središnju gradsku ulicu, a slučajne i namjerne prolaznike pozitivno isprovocirala. Želimo li, uistinu postati društvo u kojemu oni drugačiji neće biti drugi , nego jednaki, ovo je jedini ispravni  put.

Pokazali su to i članovi Udruge, u suradnji s brojnim volonterima, ali i službenim tumačima jezika znakova i po prvi puta, na pravi način, postali vidljivi. Pri tome, svakako treba istaknuti pomoć Martine Šitum, službenog tumača iz Vinkovaca, djevojke koja je u svijet tišine, ali i čarobnog jezika znakova, ušla zbog gluhih roditelja, ali i novogradiščanina, Josipa Bošnjaka, tajnika Udruge gluhih i nagluhih.

Prva aktivnost u okviru inicijative, temeljena na tekstu genijalnog hita majstora Rundeka, bila je interaktivna kazališna predstava “Ruke”, prilagođena, istovremeno i gluhim i čujućim osobama.

Posebno raduje činjenica kako su u predstavi sudjelovali brojni mladi novogradiščani,  čime je projekt promovirao i ideju volonterizma, kao značajnog elementa uljuđenog civilnog društva.

Nakon predstave, u kojoj je, ako ste željeli uroniti u “sound of silence” trebalo, pomalo  i razmišljati, uslijedila je sjajna Škola na otvorenom, koja je sugrađanima ponudila 60-minutni tečaj jezika znakova. Polaznici neformalne, zabavne, ali itekako edukativne škole, mogli su naučiti kako se jezik znakova ne razlikuje puno od svakodnevne gestikulacije , ali i takozvanog “body languagea”, koji u redovnoj komunikaciji , koriste čujuće osobe.

Osim toga, kao i svaki drugi strani jezik, znanje jezika znakova neizmjerno je bogatstvo, posebno ako shvatimo kako su gluhe i nagluhe osobe u svakodnevnim, životnim situacijama usmjerene ka nama koji ih ne razumijemo. Koliko god organizatori u startu bili skeptični , novogradiščani koji su se odlučili pridružiti školi organiziranoj na platou ispred zgrade Mirovinskog osiguranja, pokazali su se kao ljudi bez predrasuda, otvorenog srca i uma, te su članovima Udruge dokazali kako je inicijativa “Govorimo rukama” vrijedila svake minute uloženog truda.

Jer društvo čine pojedinci, ali ga isti ti pojedinici i pozitivno mijenjaju. Sve dok je ljudi koji svijet prihvaćaju bez predrasuda, osobama s hendikepom život će biti jednostavniji.

Želite li biti bogatiji za pokoju svakodnevnu frazu znakovnog jezika, ali i pomaknuti vlastite granice kada je u pitanju  doživljaj onih, uvjetno rečeno drugačijih, budite i večeras u središtu grada. Članovi Udruge gluhih i nagluhi čekaju vas od 19 do 20 sati na još jednom satu škole na otvorenom.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članak“Možete nam popušit, vlast je pri nami”
Sljedeći članakGdje je granica njihove bahatosti i drskosti