Koliko smo slični, a koliko različiti? Sanjamo li o istim stvarima i muče li nas zajednički problemi? Jesu li pojmovi poput tolerancije, bogatstva u različitosti istinske vrijednosti Europe i kako je, zajedničkim snagama, možemo učiniti takvom?

Pitanja su to i teme, o kojima prethodnih dana, u našem gradu, raspravljaju mladi iz čak 10 europskih zemalja, u okviru projekta Udruge gluhih i nagluhih pod zajedničkim nazivom “Europe for all”. Nakon dolaska i smještaja u restoranu “Slavonski biser”, početnih, neformalnih trening radionica, te jučerašnjeg ( utorak, 8.listopada ), zajedničkog izleta po najljepšim slavonskim destinacijama ( koji je, nije zgorega spomenuti, završio u eko etno selu Stara Kapela,uz neizostavne tamburaše ), “ekipu ” je danas ( srijeda, 9.listopada ), u prostoru Gradske vijećnice, u ulozi domaćice, dočekala zamjenica gradonačelnika Ljiljana Lukačević, u pratnji naših jakih, mladih snaga-predstavnika Savjeta mladih.

Višejezična dobrodošlica, iskazana na engleskom, hrvatskom, te znakovnom jeziku, bila je sjajan uvod u ugodnu priču, ali i razmjenu ideja i iskustava. Nakon pozdravnih riječi dogradonačelnice i Fanike Lukačević, u ime Savjeta mladih, uslijedila je kraća, zanimljiva prezentacija programa i projekata za mlade, kao i vizija svega onoga što bi, u budućnosti, bude li dobre volje i finacijskih sredstava, naš grad želio ponuditi onima na kojima svijet ostaje. Dobar odgovor gostiju, kao i interes za postavljanje pitanja, dokaz su kako mladi Europljani, za razliku od mladih Novogradiščana, imaju daleko više iskustva u radu lokalnih, političkih i inih tijela, te su svjesni vlastite ulogu u društvu, ali i mogućnosti da mijenjaju stvari. Najviše interesa je izazvao rad Savjeta mladih, način na koji se biraju njegovi članovi,te njegova glavna  uloga. Čini se, kako je upravo to tijelo, koje unutar europskih okvira i alata , ima najviše potencijala, kao oblik nestranačkog udruživanja mladih s ciljem predstavljanja ideja “vladajućima”.

Još je tri dana kvalitetnih, zahtjevnih radionica  ispred polaznika projekta, a onda povratak kućama. Obzirom kako smo, diljem starog kontinenta, poznati, uglavnom po svojoj gostoljubivosti, još uvijek imamo vremena, tu osobinu istrenirati. Jer, čini se, kako Novogradiščani, na žalost, ili nisu dovoljno obaviješteni ( u što, čisto sumnjam, obzirom na sjajno odrađen marketinški dio priče od strane organizatora), ili jednostavno, nisu zainteresirani za svoje nesvakidašnje goste. Usporedimo li to s nekim drugim , relativno sličnim zemljama-domaćinima projekta, gdje su se mještani, svakodnevno, s puno interesa i dobre volje, pridruživali radionicama i nesebično nudili pomoć, nismo se iskazali . Kao ni u znanju engelskog jezika, koji nam, očito, nije jača strana, kažu mladi Europljani, obzirom na doživljena iskustva prethodnih dana.  Na sreću, obraz su nam osvjetlali mladi, pokazavši se kao sjajni domaćini, odlični suradnici, ali i dobri govornici engelskog jezika . Obzirom kako su ovakvi projekti namijenjeni upravo njima, a oni su zalog mogućeg, drugačijeg i boljeg svijeta,  sve u svemu – i nije tako loše !

Autor: Simonida Tarbuk

 

Komentari
Prethodni članakMikšić (HDSSB): “Svi koji su prekršili zakon trebaju odgovarati za svoje postupke”
Sljedeći članakIn memoriam Toše Proeski ( 16.listopada 2007. )