Prigodom 130. obljetnice rođenja bl Jule Ivanišević i 10. obljetnice beatifikacije Drinskih mučenica, u prosincu prošle godine proglašena je Godina bl Jule Ivanišević za Požešku biskupiju i trajat će sve do 15. prosinca ove godine pod geslom Julinog redovničkog života „Idem služiti Isusu“.
Svakog petnaestog u mjesecu u staropetrovoselsku župnu crkvu hodočaste svećenici i vjernici pojedinog dekanata Požeške biskupije. Do sada su ovu župnu crkvu pohodili vjernici Novokapelačkog i Požeškog dekanata, a 15. veljače u Staro Petrovo Selo hodočastili su vjernici slatinskog dekanata.
Najprije su č.s. Kćeri Božje ljubavi predmolile krunicu uz meditacije, a zatim je svečano misno slavlje predslavio prečasni Nikola Jušić, župnik župe bl Ivana Merza u Slatini i kanonik Požeškog stolnog kaptola sv Petra, u koncelebraciji sa svećenicima ovog dekanata – Ivanom Ereizom, župnikom župe Pohoda BDM u Voćinu, Dariom Šimićem, župnikom župa Kraljice svete krunice Cabuna i svete Barbare Sladojevci, Dejanom Ilićem, župnikom župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici, i staropetrovoselskim župnikom, Ivanom Nikolićem.
Na početku je domaći župnik Nikolić pozdravio sve hodočasnike i časne sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su došle iz Nove Vesi i Voćina, a spomenutoj Družbi pripadale su i Drinske mučenice. Rekao kako mu je drago što su vjernici Slatinskog dekana došli u rodnu župu bl Jule Ivanišević i crkvu njezinog krštenja, gdje su počeli Julin duhovni život i njezin duhovni rast, koji su završili njezinim uzdignućem i njezine četiri susestre među blaženike, a svi mole i vjeruju kako će one biti proglašene svetima.
I predslavitelj Jušić pozdravio je sve hodočasnike i započeo misno slavlje. Evanđelje je navijestio voćinski župnik Ereiz.
U svojoj homiliji Jušić je naglasio kako „svijet ne spašavaju moćnici, nego nevini ljudi i to prijatelji Isusa Krista. Želimo malo večeras „zaviriti“ u život s. Jule. Rođena je 1893. na spomendan sv Katarine, mučenice, koja je opečatila život maloj Kati Ivanišević po krštenju. Živjela je u obitelji, pohađala školu, pobožno išla na svete mise i vjeronauk, sudjelovala u obiteljskim molitvama i puno puta izgovorila riječi: „Budi volja Tvoja“ i „Ne uvedi nas u napast“. Izrazila je želju ići u samostan, ali majka se usprotivila i tek poslije njezine smrti Jula odlazi u samostan 1914.g. početkom Prvog svjetskog rata. Godine 1916. polaže prve zavjete. Dok ljudi ginu u ratu, ona obećaje Gospodinu da će u potpunoj poslušnosti svojim poglavarima i Bogu, u djevičanstvu čistoće i siromaštvu ljubiti sve ljude. Stupivši u Družbu Kćeri Božje ljubavi, opredijelila se siromahe, malene i ponizne. Još dok je radila u polju i vrtu, bila je svjesna da ljubi siromahe. U svakom zrnu i plodu vrta, ona je vidjela one koji će se nasititi u samostanskoj kuhinji. Već je tada vidjela siromahe koji će pokucati na samostanska vrata. Gospodin je dotaknuo oči ove redovnice da u onome što raste u vrtu i na njivi vidi ljude i iz ljubavi prema njima obrađuje zemlju. Kao poglavarica, odlazi u Marijin dom i opet se susreće sa siromasima, umornima i bolesnima. Pri ulasku u samostan, rekla je „Idem služiti Isusu“. Kako je dobro kad čovjek u čovjeku vidi Isusovo lice,“ kazao je Jušić.
Kako je strašno kad čovjek Kainovim okom gleda svoga brata, jer se tada događa ubojstvo: psihičko, duhovno i tjelesno. Kao kršćani, svi smo pozvani ljubiti jedni druge, kao što je Isus ljubio nas. I zato se sestra Jula odlučuje za ljubav i ne želi da išta zasjeni njezinu ljubav i dobrotu prema bližnjemu. Naglasio je Jušić kako đavlu veoma smetaju dobrota i čovjek koji je došao vršiti volju Očevu. Smeta mu svatko tko je spreman uzeti svoj križ i ići za Isusom.
Križni put Drinskih mučenica trajao je od 11 do 15. prosinca 1941. Dogodilo se ubojstvo pet nemoćnih i nezaštićenih redovnica. Kakvim su očima mučitelji gledali u te redovnice? Očima mržnje i požude, istaknuo je Jušić. Sestre su 15. prosinca podnijele mučeništvo uz riječi: „Isuse, spasi nas!“ Njihova izbodena tijela gurnuta su u Drinu. One nemaju grob, ali imaju baštinu na nebesima. I dok se godinama moralo šutjeti o tom nemilom događaju, iz dubina vode Drine izašla je istina. Istina je izišla iz krsnog studenca, pa iz sestarskih zavjeta, iz njihove snage i ljubavi prema Isusu. Istina je izašla na vidjelo kako bi se čulo i govorilo o sestrama, da bi ih se stavilo pred oči mnogih kao znak da se može i u najtežim vremenima Prvog i Drugog svjetskog rata i u drugim vremenima služiti Bogu i bližnjemu s ljubavlju, da se može živjeti svoje krsno posvećenje dok su se „rušila carstva i vladalo zlo“.
Jušić je naglasio kako su se hodočasnici slatinskog dekanata u Starom Petrovom Selu okupili uoči spomen-dana svete Julijane (redovničko ime bl Jule) kako bi joj čestitali imendan. Blažena Jula štuje se kao mučenica u svojoj Družbi, u hrvatskom narodu, a posebno u rodnoj župi. Istaknuo je predvoditelj slavlja kako je staropetrovoselska župa – župa mučenika. U II svjetskom radu ubijena su tri svećenika i sestra Jula. Nitko od njih nema grob, ali znamo da su duše pravednika u ruci Božjoj.
„Blažena Julo, nismo ti donijeli puno toga, ali došli smo te zamoliti: uči nas poniznosti pred Bogom i služenju braći ljudima, uči nas čuvati naše dostojanstvo kršćanskog poziva“, zaključio je Jušić.
Nakon homilije predvoditelj slavlja i koncelebranti uputili su se do krstionice u kojoj je krštena bl. Jula, u blizini njezine slike i pozvali hodočasnike na obnovu krsnih obećanja.
Završavajući misno slavlje Jušić je kazao okupljenima kako je još kao sjemeništarac u Pleternici upoznao č.s. Ljiljanu Abijanac koja ga je potaknula neka se moli Drinskim mučenicama. Budući da tada nije znao tko su one, sutradan ju je pitao, a s. Ljiljana je odgovorila da je među mučenicama i njezina teta Jula. Kasnije je sreo i č. s. Martinu Abijanac i razgovarao o Drinskim mučenicama, a bilo je lijepo čuti da je iz šire obitelji bl Jule Ivanišević Bog pozvao pet osoba u duhovna zvanja.
Na misi su lijepo pjevali pjevači iz župa Slatinskog dekanata.
Autor: Višnja Mikić
