Premijer Zoran Milanović, prvi je puta danas zaslužio pljesak za politički stav i mišljenje. Iako znamo, da mnogi neće podijeliti isto mišljenje, ovaj puta premijer Milanović zaslužuje čistu desetku iz demokracije i poštovanja prema svim narodima koji žive u Republici Hrvatskoj.

Zorana Milanovića mediji razapinju zbog slučaja u kojem ništa nije zgriješio.

Da, nije se trebao ponašati kao uvrijeđena frajla kada je upozoren da je Finska imala građanski rat. Posebno nije trebao prozivati profesora OŠ Vukovina zato što ga je HRT kao povjesničara zamolio za izjavu o tom ratu, Ali ostale Milanovićeve tvrdnje s već sada kontroverzne izvanredne pressice u Vladi itekako drže vodu.

Hrvatskim medijima, posebno televizijama, ponekad je doista potrebna lekcija iz profesionalnosti. I još više od toga – potrebno ih je usmjeriti na uistinu važne teme.

Zašto je govor mržnje normalan?

Fabriciranje skandala oko “građanskog rata” sasvim sigurno nije važna tema. Nije uopće tema. To je samo poligon za omogućavanje nacionalističkog orgijanja, u kojem HDZ, njihovi poltroni i njihovi tvrdokorni birači bezuvjetno uživaju.

Milanović je potpuno u pravu kada se iščuđava nad činjenicom da jedna njegova izjava, sasvim bezazlena čak i nakon što je izvučena iz konteksta, dovodi do optužbi za veleizdaju i zahtjeva za ostavkom, dok nad šovinizmom i govorom mržnje Ruže Tomašić gotovo nitko nije ni trepnuo.

Jer od Ruže Tomašić se mržnja očekuje. I to je sasvim normalan dio javnog diskursa. Čak i nakon što jedni klinci u Kistanju (ili bilo gdje drugdje) pretuku druge klince zato što su negdje čuli, možda baš od moralnih nakaza kakve svakodnevno paradiraju hrvatskim eterom, da Srbe treba mrziti.

Kako se prvi čovjek države ne bi trebao ponašati

Nažalost, dobar dio sadržaja premijerove poruke neće doprijeti do zainteresirane javnosti, zato što se Milanović u isporučivanju iste odlučio za retorički mehanizam “buke i bijesa” inače svojstven HDZ-ovim, HSP-ovim ili HDSSB-ovim “patriotima”. Zato što je njegov nastup invocirao duh Franje Tuđmana.

Da premijer u svom obraćanju nije docirao, da nije ribao, da nije ulazio u sitne osobne obračune, da je ostao “cool”, kao što bi najmoćniji čovjek u državi trebao biti u obračunu s nedoraslim rivalima, njegov istup bio bi hvalevrijedan.

Ali ovako ne da nije postigao ništa, nego je samo unazadio javnu raspravu: u medijima će ga opet secirati stručnjaci za komunikaciju, javnost će opet pričati o bahatom premijeru, a Tomislav Karamarko će zadovoljno trljati ruke znajući da je povukao Milanovića na svoju razinu.

Autor: Index

Komentari
Prethodni članakVukovi treći na 7. Feniks budo sport turniru (photo)
Sljedeći članakNovi direktor isti manjak novca