Zbog čega Klubovi vijećnika nisu konzistentni? Zbog čega nisu ovdašnjem odvjetništvu, protiv Željka Bigovića, podnijeli kaznenu prijavu radi njegove zloporabe položaja i ovlasti, kao što su to učinili zbog protuzakonita postupanja Josipa Vukovića – iako su im djela i metode njihova provođenja potpuno isti.

Način upravljanja Gradom Nova Gradiška, kojeg su prakticirali bivši gradonačelnik i aktualni saborski zastupnik Josip Vuković (SDP) te stranački kolega mu, bivši predsjednik gradskog vijeća, Mirko Golovrški, raskrinkao sam do te mjere da su me odlučili tužiti kao ‘klevetnika’. Naime, cilj im je bio aferu o protuzakonitom zaduženju grada relativizirati pokušajem njezina prebacivanja iz sfere čistog kriminala u sfere prljave politike.
Način na koji je Vukovićevu politiku nastavio provoditi aktualni gradonačelnik Bigović, pokazuje potpuno istu političku bezidejnost, poduzetničku inkompetentnost te autoritarni mentalni sklop kojim čak i tuđi propali projekt štiti kao svoju uspješnicu. Pritom, ni sam ne preza od zloporabe položaja i ovlasti – potpunim ignoriranjem ograničenja koje mu nameću gradsko vijeće, Statut grada i pozitivni zakonski propisi.

I dok ja s kolegicom Đurđom Aleksić, koja je moje članke prenosila na portalu Radija Nova Gradiška, sudovima objašnjavam kako me (i) kriminalci kriminaliziraju ne bi li razbili ‘ogledalo’ u kojem se vide sve svinjarije koje su počinili tijekom svog mandata, njihov nasljednik, aktualni gradonačelnik Željko Bigović (HDZ) nastavlja putem svojih prethodnika. Istim metodama i sredstvima vodi potpuno istu politiku.

Naime, novac gradskog proračuna te autoritet i imovinu Grada Bigović stavlja u funkciju gospodarskih aktivnosti koje su osmislili i pokrenuli njegovi prethodnici. Očit primjer jeste, aktualnom društveno-političkom sustavu neprimjerena, a potom i štetna, investicija Grada u tzv. Drvnu industriju Nova Gradiška (DING).

Pravo javnosti da zna vrjednije je od kaznene prijave

Sve da se ne radi o nazadnoj, postsocijalističkoj, ujdurmi Vukovića i Golovrškog, nego o izvrsnoj ideji i vrhunskom gospodarskom projektu (proizvodnja piljene građe, drvnih elemenata i parketa… sic!) način na koji je ‘projekt’ dosad provodila lokalna samouprava (sic!) i način na koji ga je nastavio provoditi aktualni gradonačelnik Bigović, pokazuje potpuno istu političku bezidejnost, poduzetničku inkompetentnost i autoritarni mentalni sklop kojim tuđi propali projekt štiti kao svoju uspješnicu. Pritom, ni sam ne preza od zloporabe položaja i ovlasti – potpunim ignoriranjem ograničenja koje mu nameću gradsko vijeće, Statut grada i pozitivni zakonski propisi.

Unatoč novoj kaznenoj prijavi – zbog ‘klevete’ – koju će, vjerojatno, ovaj put napisati gradonačelnik Bigović sa službama u svojoj funkciji, iznijet ću šest primjera forme i sadržaja djelovanja iz kojih je vidljivo da, iako su promijenjeni akteri, metoda vladanja promijenjena nije. U suštini, poslovno-politički sadržaj i način njegove provedbe za vrijeme gradonačelnikovanja Željka Bigovića istovjetni su političko-poslovnom sadržaju i njegovoj kriminalnoj provedbi Josipa Vukovića.

Ovako je radio SDP-ov gradonačelnik, Josip Vuković

Tijekom prve godine upravljanja Gradom, uz potrebnu suglasnost gradskog vijeća, 30. studenog 2010., gradonačelnik Vuković odobrio je gradskoj komunalnoj tvrtki Slavča neka se “kod Zagrebačke banke zaduži za 6,1 milijun kuna, uz pripadajuće kamate i naknade” kako bi stabilizirala svoje poslovanje.

Zahvaljujući političkoj inertnosti i poslovnoj bezidejnosti, 10. svibnja 2011. Vuković je od gradskog vijeća zatražio i dobio suglasnost da zaduži Grad za 11 milijuna kuna kako bi pokrenuo gradski biznis – otvaranje tvrtke za proizvodnju piljene građe, elemenata od drveta, parketa i sl. nazvanu pretencioznim imenom “Drvna industrija Nova Gradiška” (DING).

Dakle, posudio je velik novac i, zbog toga, pod hipoteku stavio pola imovine Grada, kako bi od Nove Gradiške pravio poduzetnika – industrijalca, a ne mjesto ugodno za život. Želio je baviti se poslovima za koje, na izborima, nije dobio mandat i, posljedično, obustavio je komunalne, kulturne, sportske, vrtićke i ine projekte, za koji je mandat dobio.

Budući da nije imao raspoloživih sredstava za tekuće potrebe, a 11 milijuna kuna od kredita usmjerio je u poduzetništvo abortirano prije samog začeća, Vuković se nije usudio od gradskog vijeća tražiti novo zaduženje Grada, nego je to učinio mimo njegova znanja. Bez obvezne suglasnosti gradskih vijećnika, Vuković je, kao predsjednik Skupštine, direktoru tvrtke u vlasništvu Grada, ‘Industrijski park’, 28. svibnja 2012., naložio neka od banke posudi 2,84 milijuna kuna.

Novac, dakako, nije bio namijenjen ‘Industrijskom parku’, nego Gradu za njegovo tekuće poslovanje. A, da bi svinjarija do perverzije dovedena bila, za vrijednost kredita, ‘Industrijski park’ je, od svog vlasnika Grada Nove Gradiške, morao kupiti zemljište i jednu etažu zgrade u kojoj posluje, kako mu Grad ne bi morao vratiti uzeta sredstva.

Svojim načinom upravljanja, Vuković je s jedne strane zamjerio se svojim koalicijskim partnerima i izgubio njihovu potporu u gradskom vijeću, a s druge strane funkcioniranje Grada doveo u predstečajno stanje. Svjestan tih činjenica, zajedno s parteigenosse Mirkom Golovrškim, odlučio je s krivotvorenom odlukom gradskog vijeća zatražiti suglasnost hrvatske Vlade za novo zaduženje Grada od 11 milijuna kuna, k’o biva za financiranje infrastrukturnih objekata, a ustvari saniranje dubioza u koje je doveo Grad.

Na znajući kako je dokumentacija krivotvorena, Vlada je svoju suglasnost dala, a Vuković, u srpnju 2012., kod Hypo Alpe Adria bank, podigao je kredit od 11 milijuna kuna.

Nakon pisanja SBplus-a i drugih medija kako se radi o krivotvorini, Vlada je svoju suglasnost o zaduženju povukla te Vukoviću naložila neka kredit odmah vrati banci. Budući da je Vuković sredstva počeo nenamjenski koristiti – za plaćanje obveza iz redovnog poslovanja Grada – nije bio u mogućnosti vratiti sav novac.

Zahvaljujući medijima, zbog te i takve politike, SDP-a u Novoj Gradiški izgubio je iduće lokalne izbore, a za gradonačelnika izabran je Željko Bigović (HDZ).

Ovako radi HDZ-ov gradonačelnik, Željko Bigović

Odmah po preuzimanju uprave nad Gradom, pred kraj 2013. godine, Bigović je od gradskog vijeća tražio suglasnost za podizanje kredita od 11 milijuna kuna (kojeg je Vuković, po nalogu Vlade, uglavnom, vratio banci) s prijedlogom da tek dio sredstava potroši namjenski (u izgradnju infrastrukture) a da ostalim novcem sanira Vukovićeve svinjarije koje mu je on ostavio u amanet.

Unatoč činjenici da je gradsko vijeće odbilo dati suglasnost za ne namjensko korištenje kreditnih sredstava, Bigović je, navodno, 7,5 milijuna kuna potrošio ne namjenski – za pokriće rupa u tekućem poslovanju Grada – a tek 3,5 milijuna za izgradnju infrastrukture. Tim postupkom, izgubio je dotadašnju ‘političku nevinost’ i iskoračio u područje rezervirano za ne demokrate i despote.

Budući da, nakon prve Bigovićeve zloporabe položaja i ovlasti, nitko od gradskih vijećnika niti ‘institucija sustava’ nije reagirao, a kamoli pravio probleme, u lipnju ove godine, HDZ-ov gradonačelnik napravio je novi protuzakonit iskorak – bez obvezne suglasnosti gradskog vijeća, Industrijskom parku dao je suglasnost na podizanje kredita od 1,5 milijuna kuna za izgradnju infrastrukture.

Na zadnjem aktualnom satu gradskog vijeća (sic!) Vinko Grgić, predsjednik novogradiškog SDP-a i Kluba vijećnika u gradskom vijeću, gradonačelniku je postavio pitanje – Zašto na sjednici gradskog vijeće 2. lipnja, na čijem dnevnom redu je bila informacija o stanju u Industrijskom parku, niste kazali niti riječi o ponovnom zaduživanju te tvrtke (i grada) za 1.5 milijuna kuna. Naime, 3. lipnja Zagrebačka banka uknjižila je založno pravo na nekretnine Industrijskog parka, vi ste to znali, a o tome ništa nam kazali niste.

Sad već rutinski, von oben, gradonačelnik Bigović, ukratko, odgovorio je kako su novci utrošeni za izgradnju infrastrukture. Dakako, nije mu palo na pamet, odgovoriti na pitanje ‘zašto o tome, prethodno, nije zatražio suglasnost gradskog vijeća, iako mu je to normirana obveza.

Potvrdivši da sasvim dobro snalazi se u upravljanju Gradom mimo zakona, Statuta i demokratskih manira, Bigović je odlučio zemljište za dječje igralište – bez provedenog postupka javne nabave i konzultacija s gradskim vijećem, valjda slobodnom pogodbom – kupiti od člana Gradskog odbora svoje stranke HDZ.

Nakon svega, nameće se logično pitanje – Zbog čega Klubovi vijećnika HDZ-a, SDP-a, HDSSB-a i drugi nisu konzistentni. Zbog čega ovdašnjem odvjetništvu nisu, protiv Željka Bigovića, podnijeli kaznenu prijavu radi njegove zloporabe položaja i ovlasti, kao što su to učinili zbog postupanja Josipa Vukovića – iako su im djela i metode njihova provođenja potpuno isti.

Autor: Sbplus/Jerko Zovak

Komentari
Prethodni članakPredstavljen projekt “Centar za podršku mladima”
Sljedeći članakUpravljaju li Brođani gradiščanskim brdima?