S velikim veseljem u našoj radijskoj emisiji ugostili smo i ujedno predstavili Tomislava Petrovića, inženjera medicinske radiologije u novogradiškoj općoj bolnici kojemu je fotografija hobi, te neumorno svojim okom prati gotovo sve važne manifestacije u gradu i okolici.

Tomislav je čovjek koji voli život, djecu i ljude, voli svoj posao, glazbu, a pogotovo fotografiju. On je onaj običan mali čovjek, svakodnevni, za kojeg se zapravo niti ne zna, a trebalo bi.

Nakon što ga glazba više nije u  potpunosti ispunjavala, počeo se baviti fotografijom. Želio je svoje slobodno vrijeme posvetiti nečemu drugačijem, a da ipak ostavi trag iza sebe. Nije znao ništa posebno o fotografiji, znao je da gaji ljubav prema njoj jer se sa prijateljem još u srednjoj školi bavio njome i tako ga osjećaj nije prevario.

Prije pet godina, čisto onako da popuni vrijeme počeo se samo za sebe baviti fotografiranjem. Bilježio je trenutke u svojim mislima, oku doživljene na jedan drugačiji način, svojim objektivom. Trenutak za trenutkom, događaj za događajem, slika za slikom i tako su nastajale priče, srcem uslikane fotoobjektivom i zabilježene zauvijek. Zapravo krenula je priča o njemu, a da on toga nije bio niti svjestan.

 

Fotografija ga ispunjava, to je njegova zabava – hobi. Mogli bismo reći da su njegove fotografije njegovi memoari, u njih utiskuje sebe i zato je svaka jedan mali svijet uslikan srcem. Fotografija je zarobila njegovo srce, dušu i misli.

Sretan je kad fotografira svoje šetnje, jesenske dane, sela Dolinu, Starce i sve ono o čemu sanja i mašta, zapravo i taj svoj san i maštu svojim fotografijama pretvara u stvarnost.

Fotografije ostaju zauvijek, one su njegov način komunikacije, izražavanja osjećaja, a toliko je još neizgovorenih i nefotografiranih priča. Vjerujemo da će i one ugledati svjetlo dana. Želja mu je imati izložbu zajedno sa svojim prijateljem Dominikom Polettom i vjernom životnom pratiteljicom Zdravkom.

I upravo zbog toga smo odlučili predstaviti ljudima Tomislava Petrovića, čovjeka koji nas je pitao: “A zašto baš ja?! Ja nisam bitan, ja to radim iz ljubavi, ne iz zarade ili dokazivanja.”

Eto, upravo takvim ljudima koji ljubav u svojim djelima poklanjaju drugima, a toga nisu niti svjesni, odajemo poštovanje i priznanje predstavljajući ih u našem radijskom programu i na našem portalu.

Vjerujemo da će sve zaljubljenike i građane našeg grada počastiti izložbom, a do tada uživajte u njegovim fotografijama koje govore puno više o njemu.

Ako poželite pogledati više od ovoga što smo Vam prikazali, predlažemo da jednim klikom postanete njegov prijatelj na facebooku i onda zapravo ulazite na vrata njegovog svijeta fotografije. Sat vremena druženja s njim u studiju našega radija prošlo je u trenu i zapravo čini  se svima nama da smo toliko malo saznali o njemu samome i da je još toliko toga ostalo  neispričano.

Ipak od svega  najbitnija poruka koju je podijelio s nama, a koja je zapravo i način života kojim živi.

“Živite i uživajte u životu i ne razmišljajte kako netko drugi živi. Živite svoj život, a ne tuđi jer tada ćete biti najsretniji.”

Nažalost u ovom našem gradu svi se više bave tuđim životima, a najmanje svojim osobnim. Tužno, ali ipak istinito, zato niti ne vidimo ljepotu života koji u trenu proleti pokraj nas.

Autor: Vanja Tutić

Komentari
Prethodni članakTvrđava Brod i Stara Gradiška – prioriteti
Sljedeći članakDobar tek Europo, ili bogatstvo u različitosti