Proteklog petka i subote u Novoj Gradiški je obilježena 15. obljetnica smrti makedonskog pjevača Toše Proeskog. Sutra se navršava petnaest godina od preranog odlaska pjevača anđeoskog glasa Toše Proeskog, koji je tragično nastradao u prometnoj nesreći na autoputu kod Nove Gradiške.
Tog ranog jutra, 16. listopada 2007. godine, cijelu regiju pogodila je šokantna vijest: Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb-Lipovac kod Nove Gradiške.
Pjevač je bio na putu iz Skopja prema Zagrebu, sjedio je na suvozačkom mjestu u automobilu kojim je upravljao njegov prijatelj Georgij Georgijevski, a zbog neprilagođene brzine, izgubio je kontrolu i udario u teretni kamion. Toše je preminuo na licu mjesta, atuga za njegovim preranim odlaskom jednaka je i danas.
Petnaest je godina od njegova tragična odlaska u teškoj prometnoj nesreći u blizini Nove Gradiške koja se dogodila 16. listopada 2007. godine. I Nova Gradiška, kao i djelatnici novogradiške bolnice tada su pokazali veliku humanost i napravili sve da ga spase, ali kako znamo često reći i Bog voli dobre ljude. Upravo je ta tragedija povezala Novu Gradišku s Makedonijom, hrvatski narod s makedonskim.
U Tošinu čast vozi se biciklistički maraton iz Nove Gradiške, maratonci trče tolike kilometre u sjećanje na njega, sastaju se rukometni veterani u Novoj Gradiški i Makedoniji. I nogometaši Hrvatskoga malonogometnog kluba Nova Gradiška ostvarili su čvrstu suradnju s malonogometnim klubom u Makedoniji. Kod Elektrotehničke i ekonomske škole podignuto je spomen obilježje Toši, autorski rad sadašnjeg gradonačelnika Vinka Grgića i svake mu se godine molitvom, minutom šutnje i polaganjem vijenaca odaje počast. Prošle godine spomenik Toši otkriven je i na šetnici novogradiških zanimljivosti.
Jedni od onih koji godinama njeguju posebnu tradiciju su i maratonci koji i ovoga puta trče od Nove Gradiške do Tošinog rodnog Kruševa. Memorijalni maraton krenuo je u petak sa stadiona NK Sloga u Novoj Gradiški, dok je u subotu upriličeno polaganje vijenaca ispred spomenika Toši Proeskom kod Elektrotehničke i ekonomske škole, a potom je održana komemoracija u Gradskoj vijećnici Grada Nova Gradiška.
Veliki humanitarac, moralni idol mladih
Toše Proeski u naslijeđe nam je ostavio neizbrisivi trag, bez obzira pričamo li o njegovim ljudskim ili glazbenim vrijednostima.
Kako je istaknuto na komemoraciji, njegove riječi, ‘Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome.’, ostat će zauvijek urezane u srcima svih koji su imali privilegiju osobno ga poznavati ili ga pratiti putem njegovog bogatog humanitarnog i glazbenog djelovanja. Ni tada, a ni danas, nema osobe koja za Tošu nije imala samo riječi hvale.
Petnaest dugih godina kasnije Tošine riječi, ‘Ve sakam site’ (Sve vas volim), pokazuju koliko je veliko srce imao skromni mladić koji je svojim djelima uvijek nesebično pomogao onima kojima je bilo najpotrebnije.
O besprijekornom talentu, nezaboravnom i nezamjenjivom glasu, a prije svega dobroti ovog makedonskog umjetnika, vječno će pričati mnogobrojne kolege i prijatelji koji se ne mire sa činjenicom da ga više nema, istaknuto je na jučeršnjoj komemoraciji.
Tošina tragična smrt povezala je Novu Gradišku i njegovo rodno Kruševo, Hrvatsku i Republiku Sjevernu Makedoniju na najbolji mogući način, na kulturnom i sportskom planu, stoga su i ove godine upriličena događanja Toši u čast.
Nakon ispraćaja maratonaca u petak, u subotu je u Novu Gradišku stigla delegacija iz Makedonije na čelu s gradonačelnikom Tošinog rodnog Kruševa Tomom Hristovskim. Na svečanoj komemoraciji upriličenoj u Gradskoj vijećnici Nove Gradiške o Tošinom liku i djelu te povezanosti Nove Gradiške i Kruševa, Hrvatske i Makedonije progovorili su zamjenik gradonačelnika Nove Gradiške Borislav Vidošić, gradonačelnik Kruševa Tomo Hristovski, predsjednik Udruge Vlaha “Mandra” Skopje Mite Mitev te dopredsjednik Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj Boris Trajanovski. Svečanoj komemoraciji nazočili su i predstavnici makedonskih udruga iz više hrvatskih gradova.
“Jedan neobičan autor i jedna neobična izložba”
U nastavku komemoracije predstavljena je knjiga autora Dragoljuba Siljanoskog “Makedonija tako daleka, a tako bliska”.
Dragoljub Siljanoski rođen je 1961. godine u Kičevu u Republici Makedoniji. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Od svog dolaska u Hrvatsku, 1972. godine, pa sve do danas, živi i radi u Našicama.Aktivno sudjeluje u radu makedonskih asocijacija u Osijeku i Zagrebu, član je Make–donskog kulturnog društva „Braća Miladinovci“ Osijek, član Koordinacije vijeća i pred–stavnika makedonske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, a predstavnik je make–donske nacionalne manjine za Osječko-baranjsku županiju.
Siljanoski je godinama aktivan u podržavanju niza zavičajnih udruga, poput Tamburaškog društva „Dora Pejačević“ u Na–šicama i Slovačkog kulturno-umjetničkog društva „Franjo Strapač“ u Markovcu Našičkom. Kao vlasnik poduzeća “Foto Centar” u Našicama, aktivnosti manjinskih udruga često prati videokamerom i fotoaparatom. Dobitnik je nagrade „Johann Kohlhoffer“ za filantropa go–dine Osječko-baranjske županije 2013. godine.Filatelijom se bavi od svoje 15 godine. Član je Filatelističkog kluba Osijek. Aktivno izlaže od 2014. godine. S ciklusom izložbi razglednica iz Makedonije ostvario je niz gosto–vanja u brojnim gradovima diljem Hrvatske (Đakovo, Našice, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Zadar, Zagreb, Belišće), a gostovao je i u Skoplju. Od 2014. godine, tu su njegovu izložbu ugostila sva makedonska društva u Hrvatskoj.Planira još dva ciklusa izložbi kojima će popularizirati makedonske teme u Hrvatskoj.
Zbirke razglednica predstavljaju prvorazredan kulturno-povijesni materijal za upozna-vanje određenoga mjesta, pa su česti predmet kolekcioniranja, kako u javnim (muzeji, arhi–vi, knjižnice, …), tako i privatnim zbirkama. S obzirom na količinu i dostupnost materijala, zbirke su najčešće organizirane po određenim temama, odnosno povijesnim razdobljima i svako od njih ima vrlo zanimljivu „priču“.Autor knjige je, kao pripadnik makedonske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, razglednice prikupljao desetak godina i posjeduje ih stotinjak. Želeći približiti kulturu i po–vijest svoje rodne Makedonije, odabirao je razglednice koje donose motive iz Makedonije, a adresirane su na osobe u Hrvatskoj. U knjizi će stoga biti prikazano i lice i naličje (avers i revers) razglednica, jer auto–ru nije bila želja samo predstaviti Makedoniju, odnosno njena naselja, prirodne ljepote i kulturno-povijesne spomenike na licu razglednice, nego i otkriti tko su ljudi koji su slali razglednice (adresanti), a tko oni koji su ih primali (adresati). Većina prikupljenog materijala odnosi se na razglednice koje su upućivane na područje današnje istočne Hrvatske.
