Jedan muškarac je na Redditu započeo raspravu o najdepresivnijem gradu u Hrvatskoj pa je korisnicima napisao: “Zanima me koji je po vama najdepresivniji grad u Hrvatskoj? Često putujem na relaciji Zagreb-Split pa putem prođem kroz dosta gradova. Dvije depresije koje mogu istaknuti su Knin i Karlovac.

Većina ljudi je istaknula Ploče: “Ploče definitivno, iako ovakve kakve jesu, volim ih iz nekog razloga, zamisli. U svakom slučaju, grad bez duše, zgrade izgrađene u doba Juge koje su sad sve oronule. Nema apsolutno ništa osim sto kafića. Grad u kojem ne možeš kupiti komad robe. Događanja nula bodova, nijedan pravi diskač, nikakvih aktivnosti, nikad. Grad penzionera, klošara i narkomana. Nažalost, grad koji je propao raspadom SFRJ.”

Velika većina Hrvata je za najdepresivniji grad istaknula Karlovac.

“Ja sam radio u Kamenskom 2 godine (MORH) i kad god smo otišli do Karlovca na neku cugu, uvijek je bilo preloše, nigdje nikoga, a grad uopće nema neku svoju sliku, pod time mislim na to da je sve izgrađeno za vrijeme Juge, bezlično, dosadno, nemaš što za vidjeti, ok, ima ono kupalište i budu neki dani piva, ali osim toga, baš depresija teška”, napisao je jedan Hrvat.

Drugi je dodao: ” Karlovac je definitivno kao grad mrtav.”

Mnogi su istaknuli i Sisak i Petrinju.

“Prošao sam dosta manjih gradova i mjesta po cijeloj Hrvatskoj dok sam išao po niželigaškim utakmicama, nekako najgori dojam ostavio mi je Sisak, zimsko sivilo, ljudi nekako pokisli, cijela ta priča oko propale industrije, itd.”, napisao je jedan svoje mišljenje.

Još neki su istaknuli Sisak: “Ako idemo baš “gradove”, Sisak i jednom kad sam bio u Križevcima ostavilo mi je loš dojam. Ne znam kako je generalno tamo, ali taj put je bio pustoš. Par ljudi na kavi tu i tamo i žive duše nigdje više.”

Nekima su Lipik i Pakrac jako depresivni: “Joj ekipa, najtužnije mjesto u kojem sam bio u Hrvatskoj je definitivno Lipik. Znači išli smo jedno popodne do ženine prijateljice, s autoceste izađeš, bilo je zimsko doba, već je lagano mrak padao, onako voziš se nekim napuštenim selendrama, doslovno kao u Silent hillu, magla, zavoji, nigdje svjetla pa uletiš u neko selo gdje vidiš 3 svjetla u par kućica pa opet ništa i tako cca 20-tak km, da bi došao u Lipik. U centru velika ogromna bolnica za posebne slučajeve tipa multipla skleroza i sl., a grad je ghost town. Tu i tamo netko prođe, više liči na zombija nego na čovjeka, auta 0. Radi neka prčija od kafića preko puta te bolnice, onako kao u američkim filmovima strave. Vjerojatno je mom doživljaju doprinijela noć + maglovito vrijeme, ali katastrofalno je tmurno i neugoda vlada.”

 

Komentari
Prethodni članakUdruga gluhih: Dojmovi sa puta u Češku
Sljedeći članakTurnir povodom NG glazbenog ljeta 2022.