U organizaciji Učilišta Relković i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, dobra edukativna tradicija kojoj je cilj u male sredine dovesti vrhunske kulturne sadržaje, nastavljena je sinoć , srijeda, 30.listopada , još jednim glazbenim užitkom. Jer, čuti Božidara Kunca ili Claudea Debussya u našoj sredini, istinski je, i ne tako čest događaj. Još kada se spoje dvije vrhunske glazbenice koje glazbu izvode na iznimno suptilan ženski način, koristeći pri tome, prave “ženske instrumente”, doživljaj je potpun. Pred novogradiškom publikom nastupile su Mia Elezović na glasoviru i Ivana Zahirović na flauti.
Zahvaljujući usavršavanju i magisteriju na Visokoj glazbenoj školi u Frankfurtu, kao i majstorskim tečajevima svjetski renomiranih pijanista i komornih glazbenika , Mia je, iako pijanistica mlađe generacije, jedna od naših najperspektivnijih glazbenica. Njen je životopis prepun sasvim posebnih podataka, poput onoga koji kaže kako je 5 godina podučavala mlade pijaniste na Internacionalnoj školi, nakon čega je dobila poziv od japanske Vlade na desetmjesečni studijski boravak u Kyotu, tijekom kojega se na Muzičkoj akademiji Showa posvetila intenzivnom studiju djela za glasovir suvremenih japanskih skladatelja, a potom u istom gradu, na uvaženom sveučilištu postala i docentica. Slične reference ima i Ivana Zahirović, renomirana hrvatska flautistica, glazbenica školovana na Univerzitetu „Mozarteum“ u Salzburgu . Već sa 20 godina počela je njena ugledna orkestralna karijera koja joj je omogućila sviranje u nekim od najprestižnijih europskih orkestara. Ivana Zahirović se može pohvaliti i solo albumom koji je snimila u Švicarskoj. Do sada je nastupala u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Južnoj Americi i SAD-u, a sinoć i u dvorani Doma kulture.
Nježno, suptilno, ženski, onako kako sugeriraju i njihovi instrumenti, dvije glazbenice su se predstavile i malobrojnoj publici u Novoj Gradiški. Ako smo do sada bili skloni tvrditi kako se u našem gradu na kulturnom planu ne događa gotovo ništa, stvarnost nas svakodnevno demantira. Upravo stoga, kao i zbog iznimnog truda organizatora, ovakve bi događaje, svakako trebalo popratiti. Jer, samo se tako možemo educirati, ali i osjetiti urbani štih metropole.
Autor: Simonida Tarbuk
