Izbori po Eurosong-ovom principu!
AUTOR: Jerko Zovak-SBplus
Samo fukare kompromise prave oko temeljnih programskih načela. Zbog toga, oni koji svojim postupcima demonstriraju kako su im pojedinačni i partikularni interesni važniji od stranačkih i općih, kad-tad dobiju vritnjak. Neovisno o tome koliko su uvjereni kako bi “bez tereta stranke” još jači bili.
SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA, koja se svojevremeno rado ‘hrvatskim socijaldemokratima’ zvala, između Sv. Nikole i Božića, birat će unutarstranačka vodstva na razini gradova i općina. Način na koji će to činiti najbliži je izboru najboljih pjevača u Europi – Eurosongu – što je vidljivo iz Tablice preferencijskih glasova.
Jednom od najodgovornijih poslova – unutarstranačkim izborima – u Slavonskom Brodu može pristupiti oko 450, a u Novoj Gradiški oko 160 članova. I, po svemu onome što smo dosad saznali u gradovima i općinama, bit će to izbori bez izbora. Bit će to još jedan od rutinskih unutarstranačkih potvrda monolitnosti oko aktualnih vođa.
Samo u onim općinama u kojima aktualni predsjednici ne bi htjeli kandidirati se, mandat im ne bi bio produžen. Zasad, takvih je u samo dvije od 26 organizacija.
Programska i kadrovska bespuća
Tek malo, moglo bi zatitrati u Slavonskom Brodu između Stribora Valente, kandidata kojeg svrstavaju u Bernardićeve ljude i onomad odnikud izvučene Marte Luc Polanc, koju je Tihomir Jakovina oktroirao u zadnji saziv Hrvatskog sabora, a svrstavaju ju u red ljudi Ranka Ostojića.
Budući da Valentu nominiraju dva stranačka tijela – juniori s Damjanom Kovačevićem na čelu i seniori koje vodi ugledna Marica Došlić, a podupiru ga Guberac, Ilko, Pehar i drugi, Luc Polanc nema velike šanse sa svojom ‘kuhinjom’ koju vode Jozefina Birindžić, Igor Safundžić, Mijo Kladarić i drugi.
Prema općem rejtingu, najuglednija članica brodskog SDP-a, Emina Berbić Kolar, nije niti nominirana, a Luc Polanc nema puno šanse, unatoč činjenici da se Valenta nije proslavio kao prinudni upravitelj brodsko-posavskog SDP-a. Naime, za godinu dana koliko je na toj dužnosti, ništa pažnje vrijedno učinio nije u cilju konsolidacije i revitalizacije stranke. Dapače, za to vrijeme, unutarstranački antagonizam je jačan, a rovove u kojima je članstvo ukopano, jedni i drugi su produbili.
Posljedično, u Slavonskom Brodu profilirane su dvije iracionalno antagonizirane personalne, a ne racionalne programske frakcije što će, pored općeg problema bezidejnosti, kao i dosad, štetiti stranačkom aktivizmu.
“I poslije Tita Tito”
Za razliku od Slavonskog Broda, u Novoj Gradiški, izgleda, problema neće biti iz dva razloga. Prvo, malo ih je da bi rasipali i tako skromnu kadrovsku potentnost i drugo, član Glavnog odbora Željko Siladi – koji bi mogao suprotstaviti se aktualnom predsjedniku tamošnje partije, Vinku Grgiću – to neće učiniti jer ne želi slabiti stranačkog gradonačelnika.
Iako – ne kaže to samo Siladi – u suradnji s prijateljima i kumovima, Grgić stranku vodi autokratski, s primarnim ciljem ostvarenja osobnih i partikularnih interesa, a ne uz suglasnost stranačkih tijela, s ciljem provođenja planova i projekata koji su u općem društvenom interesu.
Kako drugačije tumačiti, kažu, činjenicu da od zadnjih lokalnih izbora, Grgić s gradskim odborom ‘nije službeno divanio’. Tijekom priprema gradskog proračuna, na primjer, Grgić je konzultirao kumove i ‘struku’, a ne Gradski odbor i njihov predizborni program. Niti jednu odluku o gradskim programsko-kadrovskim politikama Grgić nije donio uz prethodnu suglasnost Gradskog odbora SDP-a.
Očito, u novogradiškom SDP-u još uvijek je živ snobovsko-autokratski stil upravljanja strankom, kojeg je patentirao najlijeniji saborski zastupnik SDP-a i najveći plagijator te stranke, Josip Vuković. Izgleda, u tamošnjem ogranku stranke još uvijek živi slogan: “I poslije Tita Tito”.
Je li Grgić u funkciji stranke, ili obrnuto?
Mada nije zgoreg kad stranački kandidat za neku od izvršnih funkcija u lokalnoj samoupravi (župan, gradonačelnik, načelnik) svoj izborni program postavi nešto šire od usko stranačkog, apsolutno je nedopustivo da izvanstranačka, osobna i/li partikularna programsko-kadrovska rješenja zasjene samu stranku i njezina društveno-politička načela.
Naime, samo fukare kompromise prave oko temeljnih programskih načela. Zbog toga, oni koji svojim postupcima demonstriraju kako su im pojedinačni i partikularni interesni važniji od stranačkih i općih, kad-tad dobiju vritnjak. Neovisno o tome koliko su uvjereni kako bi “bez tereta stranke” još jači bili.
