Novogradiška Udruga za promicanje kvalitete života i održanje mentalnog zdravlja “Pozitiva” u sklopu obilježavanja 11. Tjedna psihologije u Hrvatskoj danas je organizirala tribinu “Pogled izbliza u svakodnevnicu NG psihologa”.
Svoju profesiju, svatko sa svog aspekta rada i djelovanja predstavili su novogradiški psiholozi zaposleni u zdravstvu Ljiljana Lukačević, Ivana Tomić Pavlović; gradskim osnovnim i srednjim školama Koraljka Hausnet Lasović, Manuela Strinavić, Danijela Tomica te Centru za socijalnu skrb Ksenija Marenić Zoričić i Ivana Mikanović. Razloge održavanja tribine i samog odabira teme pojasnila je predsjednica “Pozitive” Ljiljana Lukačević:
– U našem gradu, u različitim ustanovama rade psiholozi koji se nedovoljno poznaju jer nisu često u prilici surađivati, pa jedni drugima želimo ukazati na mogućnosti da ojačamo tu suradnju. S druge strane, da ciljanoj skupini, pa i vama medijima, pokažemo što znamo i radimo.
Uz predstavnike ustanova koje profesionalno surađuju s novogradiškim psiholozima te učenike novogradiške Gimnazije, Ljiljana Lukačević progovorila je i o svakodnevnici novogradiškog psihologa iz njene perspektive:
– Ta perspektiva izgleda sve složenija, neću reći teža. Nedavno sam, razmišljajući o svom pozivu, pomislila da bih, da se ponovno rodim, opet bila psiholog. Uistinu, imam rijetku sreću da volim raditi ovaj posao koji sam izabrala. Zašto složenija? Zato što smo mi, približavajući se svojim korisnicima, pacijentima, ne samo otškrinuli svoja vrata, već ih oni sve više otvaraju tako da se brojke ljudi koji traže našu pomoć, konkretno, kliničkog psihologa u bolnici, sve više povećavaju. Sada smo došli do nekakve brojke od dvije tisuće. To je samo znak da smo se približili.
Posla za psihologa je sve više:
– Danas imam jako posla koji se odnosi i na psihodijagnostiku odraslih i djece, sve više usluga psihologijskog savjetovanja kako onog individualnog, bračnog, obiteljskog… Jako puno potreba ima i za psihološkim pripremama pacijenata pred neki složeniji operativni zahvat. Isto tako, s obzirom na povećani broj malignih i teških kroničnih bolesti, ima jako puno potreba za psihološkom potporom ljudi u prilagodbi na novonastalo zdravstveno stanje, rehabilitaciji kognitivnih funkcija te psihoedukaciji i potpori u umijeću življenja s bolesti i dijagnozom – kaže Lukačević.
U nastavku današnje, iznimno uspjele tribine, svaka od novogradiških psihologinja, sa svog gledišta i aspekta te specifičnih uvjeta rada progovorila je o ovom poslu, koji je, htjeli mi to priznati ili ne, nužna karika u lancu zvanom život i koja, vjerujemo, donosi dobar osjećaj da si nekome pomogao.
no images were found
