Nepravomoćnom presudom sutkinja Dunja Bertok oslobodila je Branimira Čolakovića iz Valpova od optužbi policajke Marije Iličić koja je smatrala da ju je taj član HKUD-a Valpovo ponizio i povrijedio njezino dostojanstvo stihom “Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi…”
Naime, sutkinja je u kratkom obrazloženju presude rekla da sud nije mogao utvrditi prekršaj niti da se Branimir Čolaković uopće obratio policajki spornim bećarcem tijekom povorke u kojoj se kretao sa kolegama iz folklornog društva na Ljetu valpovačkom 28. lipnja.
Suđenje je krenulo jučer, ali zbog avoje apsurdnosti nije se razvuklo.
Stajali su mirno jedno pored drugoga i gledali se u oči. Branimir Čolaković, član Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Valpovo 1905, gledao je svoju tužiteljicu, policajku iz Belišća Mariju Iličić, i naglasio da bećarac, kojeg je otpjevao krajem lipnja dok se kretao u povorci folklornih skupina, šokačkih zaprega i jahača na manifestaciji Ljeto valpovačko, glasi: “Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi”. Marija mu je odgovorila da ne govori istinu, jer je, tvrdi, pjevao drukčiji stih: “Mala moja, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi”. Na Marijinu žalost njezine riječi nitko nije mogao potvrditi u ponedjeljak na glavnoj raspravi koja se održala kodsutkinje Prekršajnog suda u Valpovu Dunje Bertok. Štoviše, policijski zapisnik, koji je nakon toga događaja napravljen u policijskoj postaji, sutkinja je odbacila kao dokazni materijal, jer policajac koji ga je pisao – nije ga potpisao te kao takav nije pravovaljan.
Nitko od šestero svjedoka nije mogao potvrditi ni Marijine riječi da je Branimir Čolaković sporni bećarac otpjevao nakon što je nju vidio pored ceste dok je osiguravala prolazak mimohoda.
– Policajku uopće nisam vidio pored ceste, a bećarac je bio usmjeren prema folklorašicama iz Bocanjevaca, koje su bile iza nas u mimohodu, a koje su bile u plavim narodnim nošnjama. I nije istina da sam drugi dio bećarca – “Što j’ u pjesmi to se pjevat smije, lud bi bio ko bi zamjerio”, otpjevao nakon što me ona nešto zapitala, jer sam cijeli bećarac otpjevao odjednom – rekao je Branimir.
Marija mu je replicirala da ni to nije istina, jer ga je, tvrdi, pitala “je li to bilo na njezin račun”.
– Bila sam zaprepaštena! Uvjerena sam da se bećarac odnosio na mene, jer ga je zapjevao tek kad je mene vidio. I nitko iz skupine u kojoj je bio nije ponovio te stihove! I nije istina da je cijeli bećarac otpjevao odjednom, jer bi to bilo fenomen! On je drugim dijelom bećarca u stvari odgovorio meni na moj upit. I ne znam da je netko drugi osim mene tamo bio u plavoj bluzi. Nisam ga odmah prijavila niti privela na saslušanje u policijsku postaju, jer sam u tom dijelu grada bila jedina na osiguranju manifestacije, rekla je policajka Marija, koja je, inače, i sama godinama kao folklorašica sudjelovala na Ljetu valpovačkom i “jako dobro zna što je bećarac”.
“Sporni bećarac bio i dogovoren da se otpjeva prije nego što smo krenuli u mimohod”
Članovi Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Valpovo 1905, potvrdili su Branimirove riječi dodajući da je sporni bećarac bio i dogovoren da se otpjeva prije nego što su krenuli u mimohod te da su oni, nakon što je Branimir započeo pjevati, za njim ponovili sporne stihove.
Na sudu je svjedočio i Duško Topić, tajnik Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Valpovo 1905, koji je osobno tri godine sudjelovao u borbi Republike Hrvatske da UNESCO uvrsti bećarac na popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine.
– Svatko može biti predmet poruge. Bećarac je jedini dvostih koji još nije izumro. Bojim se da bilo kakve konotacije u svezi s bećarcem neće dovesti upravo do njegova izumiranja. Jer, bećarac je zbog tekstualnog dijela pjesma specifične komunikacije, on je svojevrsna seoska tribina koja pjeva o posebnim zgodama – ustvrdio je Duško Kostić koji je i sam autor knjige u koju je uvrstio nekoliko tisuća zabilježenih bećaraca.
Branimir je u svojoj obrani ustvrdio da nikoga nije namjeravao povrijediti spornim bećarcem, kao što to nije nikada ni ranije napravio, a otpjevao je, kaže, više od 1.000 bećaraca.
– Cilj bećarca je uveseliti ljude i to napraviti na način na koji su to radili i naši stari. Često se dogodi da netko odgovori bećarcem i onda krene natpjevavanje: “Nije mene natpjevao niko, nećeš ni ti, majmunova sliko!” Nedavno sam bio u dvoje svatova kao čauš. Kad su mi se obratili da otpjevam neki bećarac, dobro sam morao promisliti hoće li se netko možda naljutiti na riječi koje budem izgovorio i hoće li se smatrati prozvanim. Ali, kad tako morate razmišljati, onda to više nije to – rekao je Branimir.
U svojoj završnoj riječi Branimirov odvjetnik Goran Mrkić je ustvrdio da je njegov štićenik pjevanjem bećarca “konzumirao svoja ustavna prava da na smotri folklora promiče bećarac kao dio svog kulturnog identiteta”.
Podsjetimo, tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama. Danas su muškarci i žene podjednako zastupljeni kao nositelji ove tradicije. Bećarac je rasprostranjen širom istočne Hrvatske gdje je živa baština, iznimno živopisna i dinamična, koja se ponovno oživljava u svakoj novoj izvedbi. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Izvor: 24sata
