Članovi Kulturno umjetničkog društva „Radinje“ Siče na svom fb profilu emotivno su se oprostili od svog prijatelja Antuna Kovačevića koji je tragično nastradao u nesreći na rijeci Savi.
Nakon šest dana ove teške agonije,nadajući se dobrim vijestima i da će se odnekud pojaviti s javljamo svim našim prijateljima i članovima da smo izgubili jednog našeg vridnog člana udruge,prijatelja,ribara,zafrkanta i velikog čovjeka Antuna Kovačevića.
Antune neka ti je laka zemlja,a obitelji iskrena sućut!
R.I.P Antune
Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega. Bole rijeci koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja…
Boli to što znamo da nikada više nećemo biti zajedno, što ga necemo vidjeti i što nam se neće javiti. Boli to što će nam svuda faliti i što će uvijek biti taj neko koji nedostaje…
Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo njegova smrt već i život koji je mogao još trajati, a ugasio se. Bole pobjede podjednako kao porazi, uspjesi podjednako kao neuspjesi i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno.
Kada nam odlazi neko drag, odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao, odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi. I sve boli…
Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud?
Da li smo pogrijesili?
Ili, da li je moglo drugačije?
A dobro znamo da nije…
Boli kada se sjetimo da ga nema. Boli svako sjecanje na njega. Bole fotografije. Bole mjesta kojima smo prolazili. Bole rijeci koje smo rekli. Bole rijeci koje nismo rekli, a morali smo. Bole njegovi prijatelji. Boli sve što podsjeca na njega, svaki djelic ovog svijeta…
Kada nam odlazi neko drag, ne boli samo bol, boli sve drugo. Boli što zauvijek nestaje i što ga više nigde neće biti. Boli saznanje da se nikada više neće moći radovati, da se smije, mašta, trči, plače, voli. Boli sve ono što je mogao uraditi , a nije. Boli sve ono što je tek trebao proći , a nije. Boli proljeće, boli sunce, boli more, boli nebo, boli kiša. Boli sve ono što živi bez njega, boli čitav svijet…
Kada nam odlazi neko drag, sve odjednom stane, zaustavi se na trenutak i podsjeti na prolaznost, na godine koje su prošle i koje će proći. Pravimo iskorak iz sadašnjosti i postajemo dio beskrajne vanvremenske nedokučive staze koja vodi samo u jednom smijeru.
Kada nam odlazi neko drag, odlazimo i mi zajedno sa njim. Jedan dio nas, možda najljepsi . Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi sa njim i jedan dio našeg života koji smo proživjeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio i pretvorio u sjecanje .
I na kraju, kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije . A poslije , nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli. 😢
Počivaj u miru bozjem i sada plovi bezbrižno nebeskim svodovima … srest ćemo se tamo gore medu zvijezdama!
Tvoja tužna ekipa za 5 !
Posljednji ispraćaj Antuna Kovačevića bit će u nedjelju, 7. lipnja u 15,00 sati na Mjesnom groblju u Sičama.
