Doživimo li školu kao ljudsko biće (a definitivno je puno više od zidova i hodnika koji čuvaju stoljetne tajne), onda bi joj trebali podariti i jedinstveni životopis – crtice za portret i lakše upoznavanje. Kada je riječ o školi, čiji zidovi pamte 125 kalendara, pa i vremena Khuena Hedervarija, životopis će definitivno prijeći dozvoljenih karticu-dvije novinarskog teksta.

Škola je to koja je uspješno položila istinski test vremena. Od 2. siječnja 1887. godine, kada spomenuti povijesni negativac mađarskog porijekla posla Maticu s dozvolom za osnivanje šegrtske škole preko izvjesnog JOSIPA GILTNERA, prvog mladog, izučenog krznara kojega je trikovima obrta naučio JOSIP GELJAN, do zanatsko-trgovačke škole, stručno-produžne, čuvenog „ŠUPA“ kojega se sjećaju novogradiške generacije zlatnih 70-tih, do Srednjoškolskog centra koji je nosio ime mladog partizanskog junaka Ive Lole Ribara, te konačno današnjeg vremena, novogradiška Industrijsko obrtnička škola, uspješno je zaokružila priču o obrazovanju i ponosno doputovala do Europe. Sjećajući se dva Josipa s početka priče, škola danas slavi upravo svetog Josipa kao svog zaštitnika. Zbog svega rečenoga, ali i generacija koje će se tek naći na životnim prekretnicama, birajući zanimanje, Industrijsko-obrtnička škola  Nova Gradiška zaslužuje kvalitetan profil.

Jer, čuvati povijest, njegovati stare, tradicionalne obrte svake godine zahtjevnom tržištu rada  nuditi nove profile zanimanja, kreirati suvremene trendove nastave i odgojno-obrazovne procese, znati „uzeti“ novce Europi na sjajnim projektima, voditi tim od 26 razreda, 622 učenika u pet sektora rada, dočekivati učenike iz cijele Hrvatske, ali i voditi svoje po znanje u daleki, bijeli svijet, priznat ćete, nije ni malo lagano.

Čovjeku na čelu škole, uspješnom ravnatelju prethodnih osam godina profesoru Miji Matoševiću, to izgleda ide iznimno jednostavno. Nije na odmet što je pri tome autor brojnih stručnih udžbenika, izvrstan menadžer, poznavatelj prilika na tržištu Europe, ali i čovjek s vizijom zaljubljen u svoj posao. On će skromno reći kako su svi njegovi prethodnici zaslužni za današnje uspjehe škole, jer su godinama uporno i vrijedno, malo po malo, u školu ugradili sebe i dio vlastite sposobnosti. Ipak, najznačajnija ulaganja dogodila su se u novije vrijeme zahvaljujući kontinuiranoj logističkoj potpori županije brodsko-posavske, kao osnivača, grada Nova Gradiška, te Industrijskog parka. Nisu na odmet ni stalna usavršavanja i praćenja europskih fondova, putem kojih škola i trenutno očekuje uspješnu evaluaciju projekta koji bi, ako zadovolji, školi mogao donijeti 200 tisuća eura.

Revolucionarna novost o kojoj po prvi puta u suradnji s Agencijom za strukovno obrazovanje, ali i resornim ministarstvom, razmišljaju, je i kreiranje novih zanimanja namijenjenih, isključivo djevojkama. Znajući tim novogradiške Industrijsko obrtničke škole ne bi nas začudilo da sljedeće školske godine hodnicima škole protrče prve educirane cvjećarke.

Uz državno natjecanje koje će ugostiti u travnju (11. i 12. travnja 2012.) iduće, europske godine, škola će obilježiti prvih 125 godina postojanja. Ambiciozan plan je, 1. srpnja 2013. na,  do tada potpuno obnovljenom, školskom trgu upriličiti zajedničku svečanost škole, ali i ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kojoj bi nazočili učenici iz prijateljskog grada Herzogenauracha,  austrijskog Wolsberga, njemačkog Berlina, kao i svi oni koji svakodnevno školu čine kvalitetnijom i prepoznatljivijom.

Do tada, učenici i profesori Industrijsko obrtničke škole i dalje će vrijedno stvarati imidž škole koja se ponosi međunarodnom suradnjom, koja obrazuje kvalitetne kadrove spremne na sve izazove, škole koja zna kako popraviti krvnu sliku gospodarstva grada, ali i županije i itekako je spremna za Europu.

Autor: Simonida Tarbuk/photo: Nikola Knežević

Komentari