Nažalost, ružna je to činjenica koji su pokušali promijeniti mnogi dobročinitelji ovog svijeta. Svakako u toj priči treba spomenuti Majku Terezu i još nekolicinu pojedinaca koji su okupljeni oko svjetskih organizacija, pokušali ublažiti tamnu sliku svijeta i nahraniti gladnu djecu.

Učenici 8. b razreda sa svojom razrednicom, a uoči Svjetskog dana hrane 16. listopada ove godine, osvijestili su važnost svakog obroka koji pojedu, usporedili sebe s drugom djecom u svijetu i zaključili da trenutno u svijetu gladuje najmanje milijun djece. Na zajedničkom razrednom doručku, koji su osmislili sami jer se tako najčešće hrane, jeli su se uglavnom pekarski proizvodi, a poneki su donijeli  bazlamaču i pekmez, palačinke i suhomesnate proizvode, našlo se i voća, te čaj. Čak trećina učenika izjavila je da ujutro općenito ne mogu jesti i da doručkuju kad je užina u školi, a nekoliko ne jede ništa do povratka iz škole. Jedna učenica kaže kako ima odbojnost prema hrani. Iako su potaknuti da s prijateljima iz razreda nešto pojedu, ipak nisu mogli. Svidjela im ideja zajedničkog ispijanja čaja ujutro što bismo mogli i uvesti nekoliko puta tjedno. Svjesni su odabira namirnica i znaju kako je doručak najvažniji obrok u danu, ali i dalje ne mogu ujutro jesti. Raspravljali smo o hrani kao lijeku jer su neke kronične bolesti izravno povezane s hranom koju konzumiramo. Fran Ferić je pročitao izreke o hrani, a uglavnom su ih napisali svjetski poznati pisci. Na kraju smo pogledali dokumentarni film iz 2017. godine koji svjedoči o razvoju programa „Marijini obroci“ u svijetu – Generacija nade, koji svakako preporučam pogledati. Poražavajuća je činjenica kako neka djeca jedini obrok u danu pojedu upravo u školi. Nakon filma porazgovarali smo i o obrazovanju i  uvjetima obrazovanja u svijetu te se na taj način dotaknuli tema povezanih s Dječjim tjednom koji je iza nas.

Zaključili smo sljedeće: prema hrani se treba odnositi s poštovanjem jer smo zahvalni na svemu što imamo, doručak je najvažniji obrok u danu, u svijetu djeca iz Indije, Haitija i Malawija žele obrazovanje i žele hranu. Gladan ne možeš razmišljati, ne možeš pamtiti, što znači ne možeš biti uspješan. Obrazovanje ti nudi moć da svoj život oblikuješ prema vlastitim zamislima, a za sve ti treba hrana.

I dok znanstvenici s jedne strane tvrde kako je u Hrvatskoj sve više pretile djece, s druge strane svijeta djeca gladuju. Osvijestili smo jedno jedno i drugo.

Film Generacija nade..

Tekst: učiteljica hrvatskog jezika Marinela Banovčić

Foto: učenici 8. b razreda OŠ Ljudevita Gaja Nova Gradiška

Komentari