U povodu smrti velikog umjetnika, kustosa i likovnog kritičara Novogradiščanina Antuna Maračića Tunje, u Gradskom muzeju Nova Gradiška u petak je upriličena komemoracija njemu u čast. Okupljenim prijateljima i obitelji, o liku i djelu ovog sjajnog umjetnika progovorili su ravnatelj Gradskog muzeja Nova Gradiška Miroslav Pišonić, kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Iva Rada Janković, povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i kustosica te predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost Janka Vukmir i grafički dizajner, kustos i likovni kritičar Boris Greiner. Na samom kraju komemoracije pušten je i video materijal Hrvatske radio televizije pod nazivom “Antun Maračić – ispražnjeni okviri / iščezli sadržaji”.
Antun Maračić je bio umjetnik, kustos, likovni kritičar, te je kao takav jedan od rijetkih na našoj sceni koji je za svaki od spomenutih segmenata više puta bio nagrađivan. Njegova djela danas se nalaze u mnogim tuzemnim i inozemnim zbirkama. Izlagao je na više od pedeset samostalnih i oko sto skupnih izložbi, performansa i akcija u zemlji i inozemstvu. Vodio je nekoliko značajnih zagrebačkih galerija, a bio je i dvanaest godina ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Objavio je više knjiga i monografija. Autor je i mnogih tekstova (recenzija, predgovora, kritika, polemika, eseja) na polju kulture i umjetnosti. Uz sve, bio je veliki prijatelj novogradiškog muzeja i njegovih djelatnika.
Tunja je bio iznimna osobnost: Jedino što preostaje reći je jedno zakašnjelo hvala
O svemu ovome, njegovu liku i djelu, viziji, opusu, afinitetima progovorili su i njegovi prijatelji, ljudi s kojima je dugi niz godina surađivao.
Kako su istaknuli, Antun Maračić bio je jedan od naših najznačajnijih konceptualnih i multimedijalnih umjetnika. Za svoj umjetnički rad dobio je mnogo nagrada, među kojima je i Vjesnikova nagrada Josip Račić (2004.). Dugi niz godina djeluje i kao istaknuti likovni kritičar za što je 2016. dobio jedno od najvećih priznanja, nagradu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA).
Kao voditelj i kustos nekoliko važnih zagrebačkih galerija (Galerija Proširenih medija, Galerija Studentskog centra, Galerija Zvonimir, Galerija Forum), priredio je mnoštvo izložbi kolegicama i kolegama. Od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik.
Od najranije faze analitičkog slikarstva i sekvencijalne fotografije, pa sve do recentnih djela, konstanta njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje vremena mjesecima, pa i godinama u fotografskim ciklusima („Ispražnjeni okviri, iščezli sadržaji“, 1990.–1994., Lokrum 2000.–2009.). Uz potresne fotografije iz ciklusa „no-art“ koje su obilježile vrijeme rata u devedesetima, Antun Maračić fotografijama je senzibilno i kritički razotkrivao atmosferu gradske i seoske društvene zbilje („Rurbane nezgrapnosti, 2012.).
Djela mu se nalaze u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, Povijesnom muzeju Zagreb, grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u kolekcijama Filip Trade i Thyssen-Bornemisza Art Contemporary. Kao mulitmedijalni umjetnik priredio je više od 30 samostalnih, sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izveo je niz vlastitih akcija i performansa.
Njegov golem doprinos hrvatskoj kulturi između ostaloga je i valorizacija umjetničkog djelovanja Ivana Kožarića, kojemu je 1993. priredio izložbu „Atelijer Kožarić“, izloživši cjelokupni sadržaj njegova radnog prostora u Galeriji Zvonimir. S Evelinom Turković objavio je knjigu „Atelijer Kožarić“. Upravo zahvaljujući toj gesti, nakon međunarodnog uspjeha projekta na jednoj od najvažnijih manifestacija u svijetu suvremene umjetnosti, Documenti u Kasselu, Atelijer Kožarić otkupio je Grad Zagreb i danas se nalazi u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti.
– Možda je sada došao i pravi trenutak da se ne samo riječima već i djelima pozornost usmjeri na njegov umjetnički opus. Dvije su komponente koje su mnogo puta snažno obojile njegov umjetnički opus, osjećaj odsutnosti i praznine. Antun Maračić je bio iznimna osobnost, jedino što preostaje reći je jedno zakašnjelo hvala – zaključila je na komemoraciji kustosica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Iva Rada Janković.
