Postoji cijela jedna „druga Hrvatska” koja u tišini radi, uspijeva i planira ostati baš tu, na svojoj rodnoj grudi. Takvim skromnim, ali uspješnim ljudima treba dati prostora jer oni daju nadu svima nama koji u ovoj zemlji živimo. Previše se priča o odlasku mladih, opustošenim slavonskim selima, dok su oni samozatajni, vrijedni ljudi, i dalje među nama. U ovom slučaju, riječ je o 21-godišnjoj Elizabeti Glotz i njenoj obitelji.
Završila je Gimnaziju u Novoj Gradiški, nakon koje upisuje Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Završila je uspješno treću godinu studija, kao jedina od 130 studenata treće godine koja je riješila sve ispite s odličnim uspjehom u ljetnom roku.
Svake godine sve više hrvatskih građana, pogotovo mladih, napušta Hrvatsku u potrazi za boljim životom i poslovnim prilikama. Elizabeta se nakon završetka studija planira vratiti u Novu Gradišku, jer kako kaže, od malih nogu radi s ocem Zvonkom na farmi i nezamislivo joj je raditi negdje izvan Hrvatske.
-” Od malena sam okružena životinjama koje volim, kada god imam vremena radim sa tatom na farmi. I kad sam bila mala uvijek sam išla s njim jer me to zanimalo, zato sam se i odučila za studij veterine. U tom poslu se vidim u budućnosti. Drago mi je što nam je taj obiteljski posao dobro krenuo, što smo složni u tome i što to svi volimo.” – kaže Elizabeta.
OPG Glotz već 11 godina uspješno uzgaja koze i ovce, proizvode sireve koje plasiraju na jadransko tržište, najčešće u Istru. Obitelj Glotz ima farmu u Gređanima, udaljenu 20-ak kilometara do koje svakodnevno odlaze i po nekoliko puta.
-” Planiram se vratiti u Novu Gradišku, želim unaprijediti farmu, pronaći posao u struci jer bi se preusmjerila za farmske životinje i konje. Rekla sam samoj sebi da neću otići iz Hrvatske, netko mora i ostati ovdje. Teško je, ali nadam se boljem. Kad dođem vikendom iz Zagreba, vidim napredak u svom gradu. Zagreb je užurban, ima više mogućnosti za mlade, no lijepo je vidjeti da se Nova Gradiška izgrađuje, da je svaki put ljepša, sva ta ulaganja se primijete.”
-” Jedan moj profesor nam često govori da razmislimo o selidbi na selo, općenito o radu u prirodi. Moji prijatelji koji žive u Zagrebu, koji su gradska djeca često odlaze vikendom u manja mirnija mjesta. Meni Nova Gradiška kao grad odgovara u svakom pogledu, znam da će biti još ljepši kad se vratim sa studija. Bit će užitak živjeti ovdje od svoga rada, jer to je ono što strastveno volim, a mislim da je to za ispunjen život jako važno.” – ispričala je Elizabeta.
-” Nemam baš pametan savjet za mlađe, izaberite zanimanje koje se traži, koje će jednoga dana osigurati siguran posao, no opet izaberite ono što volite. Teška je to odluka, no meni je bila jedna od najlakših. Što se tiče Veterinarskog fakulteta, svi profesori su pristupačni, odlični su predavači, imamo puno terenske nastave, govore nam iz vlastitog iskustva jer većina profesora ima svoja domaćinstva i farme.” – zaključila je studentica Veterine, koja je uz ljetni studentski posao, pomagala na farmi dok su trajali najteži ispitni rokovi.
– „ Sve se može, kad se jako želi.” – rekla je Elizabeta uz široki osmijeh, ali i napomenu, kako bez potpore obitelji, ne bi uspjela.
