Putovanje do ledenog kontinenta traje dugo i puno je izazova. Ipak, za sve avanturiste koji se usude otići na ovakvo zanimljivo putovanje, iskustvo je za cijeli život.
Na takvu se avanturu odlučio hrabri Novogradiščanin Karlo Abramović koji se nakon uzbudljivog putovanja vratio u Novu Gradišku.
-” Putovanja su moja opsesija još od malih nogu. Oduvijek su me fascinirale zastave svih država. Znao sam i znam još uvijek nabrojati sve države i njihove zastave. Stalno sam visio oko globusa i maštao da jednog dana budem na tim mjestima. Sjećam se kad sam bio u školi i kad bi ispitivali što želiš biti kad odrasteš, većina dečki uvijek je govorila da žele postati jednog dana vatrogasci, piloti, astronauti… Moji odgovori su uvijek bili turistički vodič ili sportski komentator. Volim sada reći da su putovanja jednostavno moja bolest, ali bolest koje se ne želim nikad rješiti. Vrijeme covida nije bilo povoljno za putovanja pa sam čekao,” – kaže nam Karlo.
Razgovor s Karlom o putovanju na Antarktiku pogledajte OVDJE
Na najčešće korištenim kartografskim projekcijama, Antarktiku smještenu na samom dnu karte gotovo da i ne zamjećujemo. Tim više što se radi o jedinom ljudima nenaseljenom kontinentu na Zemlji i nepreglednom bijelom prostranstvu koje nas asocira na hladnoću, nepristupačnost negostoljubivost ili opasnost. S duge strane, Antarktika golica ljudsku maštu od davnih vremena – kada nisu niti znali da postoji. Reljefno gledajući, Antarktika je daleko od kontinenta na kojem prevladavaju nizine. Najviši vrh Antrarktike visok je 4.892 m (Vinson), a nalazi se u planinama Ellsworth.
Kada na južnu polutku dođe ljeto, na Antarktici živi nekoliko tisuća ljudi – oko pet. To nisu stalni stanovnici, nego osobe zaposlene u istraživačkim stanicama, ali i nemali broj turista. Zimi ostaje svega nekoliko stotina znanstvenika.
