Umro je još jedan heroj domovinskog rata, još jedan naš prijatelj, čovjek kojeg smo svi voljeli, čovjek koji je sve volio glazbu, fotografiju, one male sitnice koje drugi nisu niti zamijetili,  nakon duge i teške bolesti, borac je prepustio posljednju bitku i napustio nas. Umro je naš ponos Borislav Živković – Bora.

Profesor mag.Ljiljana Lukačevć je napisala: ” Borisa Živkovića upoznala sam davne 1996.g. i već tad mi se činilo kao da ga poznajem oduvijek. Zajedno smo 2001.g. osnivali Klub hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, čiji je prvi predsjednik. Godinama poslije sretali smo se u programima Tima za psihosocijalnu pomoć sudionicima Domovinskog rata … i odavno postali prijatelji. Sviđalo mi se kako svira, kako piše poeziju, kako fotografira … onako kako je i živio život – srcem i s porukom. 
Ode nam Boris… I baš sam tužna. Ostala mi u škrinjici uspomena ova nasmiješena fotografija s izložbe „Šuma okom šumara“ iz 2013.g. 
Počivao u miru prijatelju – Ljudino ? Iskrena sućut obitelji.”

 

Upravo tako, ode nam ljudina, Boris Živković – ratnik, pjesnik, fotograf, rocker, veliki i iskreni prijatelj, unatoč dugogodišnjoj teškoj bolesti čovjek do kraja ispunjen radošću i nadom jučer po noći je zemaljski nemir zamijenio vječnim mirom. Tužno će biti danas na njegovom posljednjem oproštaju.

Posljednji ispraćaj pokojnika bit će danas  u 14:00 sati na Centralnom groblju u Novoj Gradiški.

 

In memoriam prijatelju Bori – Željko Idžotić

 

Dok hladni suton

dočekuje noć,

htio bih još jednom

na pecanje s tobom poć’.

Dovikivat se, jesi za kavu?

Hoćeš sendvič?

Vidi Bora,

ova kilogram imat’ mora.

 

I dok nas sunce prži

čepovi tonu, kako koji,

mreže se pune

i više nitko od nas ne broji

koliko ludih riba

svoju sudbinu kroji

u vodi dubokoj,

u dubini tamnoj.

 

A danas, došla je vijest,

u hladni suton,

tebi je odana počast,

čuo se počasni plotun.

 

Prijatelju, vječna Ti slava i hvala. Tužnoj obitelji, rodbini, prijateljima i suborcima iskrena i duboka sućut.

 

Komentari