Budući da je još prije godinu i pol, na sjednici saborskog Odbora za obranu, član toga tijela i bivši lider SDP-a, Požežanin Zdravko Ronko, iznio ideju o kupnji šest novih američkih F-16, a ne 12 starih te da je ‘iz prve klupe’ pratio sva zbivanja, zamolili smo ga neka za SBplus komentira događaje oko tog projekta.
MADA je tone medijske i oporbene tinte potrošeno na dokazivanje kako je tehnički nerazumna, a poslovno suspektna kupnja 30-ak godina starih 12 američkih zrakoplova F-16 Barak – koje je Izrael nadogradio i Hrvatskoj ponudio za 500 milijuna, mada Amerikanci tvrde kako oni vrijede ‘tek’ 135 milijuna dolara – ministar vojni Damir Krstičević, s političkim mentorima i poslovnim partnerima, do zadnjeg e-maila, nije odustajao od svog ‘posla života’.
Nakon dvogodišnjeg rada ”najeminentnijih hrvatskih civilnih i vojnih stručnjaka” na projektu ‘F-16 Barak’, Vlada je odustala od kupnje Izraelskih borbenih zrakoplova. Uključujući i one koji su u formacijskom letu s dva hrvatska MiG-a 21 preletjela iznad Kninske tvrđave 5. kolovoza 2018. u sklopu svečanog programa obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te 23. obljetnice vojno-redarstvene akcije ‘Oluja’
.Nažalost, razlog njihova odustajanja od kupnje stare američko-izraelske zrakoplovne konjice nije posljedica ovdašnje pameti nego američke ustrajnosti u stavu da nitko u svijetu ne smije koristiti američku vojnu tehnologiju bez njihova odobrenja i profita dakako.
Netom nakon kraha projekta i dosad neviđenih tenzija u Hrvatskom saboru do kojih je tim povodom došlo na prvoj ovogodišnjoj sjednici Hrvatskog sabora, gdje su oporbeni zastupnici ‘rešetali’ ministre i premijera Andreja Plenkovića, ministar Krstičević je pred novinarima otvoreno izjavio kako očekuje američku ponudu i to šest novih borbenih zrakoplova.
Pritom, ministar priželjkuje izravnu pogodbu, dakle bez natječaja, jer od Amerikanaca želi kupiti tehnološki napredniji i potpuno novi F16, takozvani BLOK – 70/72. Dakle, one borbene zrakoplove koje su Amerikanci Hrvatskoj nudili na natječaju. Za 12 komada, odnosno cijelu eskadrilu, tada su tražili oko 1,6 milijardi dolara, bez naoružanja. Odluči li se Hrvatska za takvih šest zrakoplova, to će porezne obveznike koštati od 750 i 800 miliona dolara.
Nakon fijaska s nabavkom borbenih zrakoplova, HDZ-ovi ministri podijeljeni su oko pitanja je li Vlada u cijelu priču ušla prilično neoprezno. Koalicijski partner HNS ne skriva da bi taj novac radije potrošio na obrazovanje, dok oporba žestoko proziva. Svojevremeno je bosanskohercegovački akademik, Abdulah Sidran, javno upitao hrvatske jezikoslovce: „Zbog čega ih, umjesto zrakoplov, ne zovemo ‘jebivjetar’?”.
U prvobitno zamišljen posao s avionima nije sumnjao SDP-ov šef odbora za obranu, Igor Dragovan, koji je onomad kazao: “Kad ozbiljni ljudi, na relevantnim tijelima, iznose određene informacije i odgovaraju na izravno postavljena pitanja, ne mislim da s druge strane postoje neke fige u džepu niti da se nešto mulja”. No, zato Dragovanov stranački kolega, Gordan Maras, ima prijedlog za Hrvatsku gospodarsku komoru neka „sljedeće godine Zlatnu kunu dodijele Damiru Krstičeviću za najbolje neizvršen posao”.
Budući da je još prije godinu i pol, na sjednici saborskog Odbora za obranu, član toga tijela i bivši lider SDP-a, Požežanin Zdravko Ronko, iznio ideju o kupnji šest novih američkih F-16, a ne 12 starih te da je ‘iz prve klupe’ pratio sva zbivanja, zamolili smo ga neka za SBplus komentira događaje oko tog projekta.
– Bio je to laički spontan i logičan prijedlog, staro u muzej – novo u funkciju. Više od jednog desetljeća član sam Odbora za obranu i, kao „svjedok vremena”, s jedne strane pratio sam pad obrambenog proračuna s pet na manje od četiri milijarde kuna, što dovoljno govori o našem odnosu prema obrambenim sustavu i hrvatskom vojniku u njemu, a s druge strane svjedočio sam usponima za koje najveće zasluge pripadaju ministru Krstičeviću.
Činjenica jeste da niti jedna Vlada od 1990. godine nije bila za ukidanje borbenog zrakoplovstva jer je to zalog sigurnosti, suvereniteta, tradicije, ali i zadržavanja sposobnosti nadzora hrvatskog zračnog prostora. No, niti jedna Vlada nije imala petlje uhvatiti se u koštac s nasušnom potrebom obnove zračne flote koja je zastarjela, na izdisaju, a nije ni kompatibilna standardima NATO saveza čiji smo član.
Htjeli priznati ili ne, ministar Krstičević uhvatio se tog vrućeg krumpira, izuzetno transparentno vodio postupak, glavnu riječ imala je struka, a i mi u Odboru, prije davanja suglasnosti koja je ipak bila jednoglasna, dobili smo pojašnjenja i odgovore na sva pitanja i uvjeren sam kako s naše strane nije bilo greške, a sve ovo što se događalo u samo finišu „posla stoljeća” više nije ovisili o nama. Naime, postali smo kolaterala u sukobu dvije savezničke vojne velesile koje prožima samo jedno jedino geslo, moć i kapital.
Upravo stoga, kad me već pitate za Franka Vidovića koji je i član tog Odbora nije trebao to napraviti ministru Krstičeviću i ići tako daleko i duboko. Ipak i ministar je samo čovjek i posljednjih mjesec dana pod užasnim pritiskom dok su u isto vrijeme neki zastupnici, odmarajući se, smišljali koje kakve psine. No, Franka moram uzeti i u obranu, poznavajući ga (a i sam je poslije rekao da je znao kako će završiti ne bi ministru dao maketu) on to doista ne bi učino, ali je bio izmanipuliran od Marasa koji mu je uvalio ideju i pribavio te dječje makete aviona.
Vaši donedavni partijski drugovi Vas nemilosrdno napadaju, a najoštriju kvalifikaciju izrekao je predsjednik Kluba SDP-a Arsen Bauk kad je kazao kako bi Sabor trebao pronaći odgovarajuće mjesto na koje bi „trebalo izmjestiti sve zastupnike prebjege kako oni ne bi zagađivali saborski prostor”. Kako to komentirate?
– Nije tu samo Bauk, nego su tu Maras, Bernardić i drugi koji, umjesto da se zalažu za program s kojim smo prije dvije godine dobili povjerenje građana, izdaju i taj program i stranku i socijaldemokraciju na ovim prostorima, a predstavljaju se kao stupovi SDP-a. Nije li izdaja rejting stranke ispod petnaest posto? Ili Bernardićeva ljubavna pisma Plenkoviću poput Margarite koja se na ćošku kupleraja u Tkalči broj 9 nudila „Gospodine, Vaša sam”? A kad ni to nije upalilo, stalno i uporno zazivanje izbora ne bi li nekako sebi i svojim najbližim doglavnicima osigurali mjesto u saborskim klupama na duži period ulaskom u vazelinsku koaliciju s HDZ-om i svodeći SDP na sadašnje grane nekad snažnih stranaka poput HSLS-a, HNS-a ili HSS-a?
Upravo destruktivni Davor Bernardić – za kojeg sam još svibnja mjeseca 2016.godine, zbog razaranja slavonskog SDP-a, tražio izbacivanje iz stranke – sa svojom klikom izdao je socijaldemokraciiju, a budućnost će pokazati koliko sam bio u pravu. Žalosno je samo što u SDP-u, kojim u velikoj većini vlada oportunizam, poltronstvo, ulizništvo, dominiraju osobni interesi i nema te snage koja bi im se oduprla. Ako već za mene kaže da sam izdajica, reći ću – da, izdao sam izdajice SDP-a i nosim se s time.
A što se tiče njihovih opservacija o grupiranju ‘zagađivača’ saborskih prostora treba jasno reći, nema većih zagađivača od njih. Upravo takve poput Bernardića, Bauka, Marasa i sličnih treba, ne grupirati već izmjestiti iz Sabora. To su osobe koje u svome životu nisu zaradile niti jednu jedinu plaću u struci, oni su ju samo dobivali natežući malo stranačku malo političku sisu. Želim, kao i mnogi birači, vidjeti ih kako rade, a ne, kako reče jedan zastupnik, da samo „trkeljaju i trkeljaju”. Želja mi je vidjeti Bernardića ili Bauka u razredu srednje škole kako haharima predaju fiziku ili matematikui i tako zarađuju nastavničku plaću. Čujem da će ove godine biti natječaj na Srednjoj tehničkoj školi u Čakovcu, prof. Franjo Dragičević ide u mirovinu, pa sretno im bilo.
Mada niste član Stranke rada i solidarnosti, kao zastupnik djelujete u Klubu Milana Bandića. Kako vi komentirate najnovije zahtjeve tog Kluba prema državi, koje neki nazivaju i ucjenom?
– Prilikom donošenja Proračuna za 2019.godinu, Klub zastupnika Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih vijećnika iznio je argumentirani prijedlog za besplatne udžbenike svoj djeci u Republici Hrvatskoj, ne samo zagrebačkoj. I što tu ima loše? Prijedlog je naišao na odobravanje i ostalih zastupnika, javnosti, struke…izmijenjen je i Zakon o udžbenicima te ne vidim nikakvu ucjenu.
Dakle što se to uvjetuje ili ucjenjuje ako se potiče i argumentirano predlaže, ako to nailazi na podršku kolega zastupnika i svekolike javnosti.
Još manje to vidim, ako se nakon proračuna potiču, promišljaju i bruse prijedlozi za roditelje odgajatelje kako ne bi samo zagrebački roditelji imali naknadu šezdeset posto prosječne plaće. Valjda takvu pronatalitetnu politiku zaslužuje i Slavonija i Lika…, a ne samo Zagreb koji tako i tako usisava silni novac iz ovih naših devastiranih krajeva.
Treba li samo Zagrebu Imunološki zavod ili svim u Republici Hrvatskoj i nije li pozitivno predlagati i zajedničke prioritete, itd.
Je li ucjena, ili jedno trezveno promišljanje, nova dječja bolnica u Zagrebu koju će zasigurno trebati djeca iz svih kutaka Lijepe naše i nije li to nasušna potreba. I što je problem ako grad Zagreb odluči ići u taj posao, ali traži i pomoć države, pa čije države, naše i naše djece. I što je problem?
Možda je problem u nečijim glavama to što u Klubu stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika postoji sloboda predlaganja i odlučivanja, gdje nema ideoloških i ispraznih priča od ustaša i partizana pa na dalje i gdje se na neki način živi socijaldemokracija, za razliku od SDP-a koji se danas pretvorio u stranku koja samo mantra o pozicijama i uhljebljavanju.
