Čudno je to s hobijima i ljudskim strastima i zapravo poprilično nejasno, izabiru li ljudi sami svjesno svoje hobije ili oni, nekako, čudnim putevima, pronađu njih? Ono što je nekima totalno smeće, garažni škart, otpad skupljan godinama koji spremiš u kutiju na tavanu, drugima je vrijednost za koju su spremni izdvojiti bogatstvo, pa i posljednju obiteljsku lovu. Kada za taj hobi,uz put, uspiju zainteresirati mase i stvar poprimi razmjere ozbiljne epidemije koju prepozna i Turistička zajednica grada,čitava priča dobiva naziv kolekcionarstvo.
Glavni junak priče koja slijedi godinama je, totalno nesvjesno, samozatajno, daleko od očiju, javnosti, od dječačke strasti gradio imidž kolekcionara. Uz onaj lokalnog,tradicionalno-obiteljskog ugostiteljskog, po kojemu su ga znali u gradu. I za svoju strast, vremenom, uspio zainteresirati istomišljenike (što je očekivano), ali i brojne neistomišljenike (što je popriličan uspjeh). Hobi i strast su s vremenom prerasli u uspješnu klupsku priču koju su ove godine nagradili i Grad Nova Gradiška, a nedavno i Županijska zajednica tehničke kulture.
Priča je ovo o jedinstvenom novogradiškom klubu zaljubljenika u „starodobna“ vozila i njihovom predsjedniku Krešimiru Kneževiću, priča koja je počela 10.travnja 1999.godine i uspješno, unatoč nepovjerenju sredine, preživjela prvo desetljeće.
Autor: Simonida Tarbuk/photo: classic99.hr; novagra.hr
