Moj život prije bolesti- ja sretna i nasmijana
Zovem se Milkica, imam 54 godine i majka sam trojice sinova Luke, Tonija i Mihaela. Ponosna sam baka prekrasnih dječaka Davida i Petra. Dolazim iz Vrbove, malog mjesta pored Nove Gradiške. Velika sam ljubiteljica cvijeća i sukulenata, sama za njih izrađujem i tegle.
Do svoje 49. godine, uživala sam u životu s punim plućima, uvjerena da su moje “najbolje godine” ispred mene. Međutim, 2019. godine suočila sam se s onim čega sam se oduvijek bojala. Nakon odlaska kod liječnika i papa testa te nekoliko poziva i uvjerenja da je nalaz uredu, slijedio je preokret situacije. “Taj dan, 17. svibnja 2020., nikada neću zaboraviti. Još sad mi odzvanja glas liječnice koja mi je rekla: Gospođo, vi imate karcinom!
Moj život tijekom borbe
Potpuno shrvana otputovala sam u Zagreb. Konzilij je donio odluku: moram na kemoterapiju i zračenje operativni zahvat ne dolazi u obzir jer imam samo jedan bubreg koji ne radi baš najbolje. Vraćam se kući i opet čekam da me pozovu na terapije. Prolazili su mjeseci, no poziva nije bilo. Samoinicijativno sam uzela i nazvala bolnicu da bi saznala da ni tad još nisam bila upisana. Tada se dogodio najveći pad u mojoj glavi. Bože, hoću li preživjeti? Strah me kako će moji najdraži podnijeti ovo. U mojoj glavi stoji stotine pitanja. Ako su me liječnici zaboravili, tko će mi pomoći? Zar im nije stalo? Osjećala sam se zaboravljenom i napuštenom. Nikome nisam pokazivala svoju slabost i suze, svi su mi govorili da sam jaka i vrlo hrabra. Kraj je rujna i napokon krećem na terapiju. Moja je bolest sada već u 3C stadiju. Na kraju šeste kemoterapije ostala sam bez kose. To je bio vrlo težak period u mome životu, ostala sam bez kose. No, uvijek sam se bodrila onim najvrednijm u životu. OBITELJI.
“Isplači se i idemo dalje. Tvoji najdraži su uz tebe. Tvoj 11-godišnji sin. Za njega, za njih, podigni glavu, Milkice.”
Mjesec za mjesecom, punih deset tjedana putovala je u Zagreb sanitetskim vozilom. I prošlo je i to, došao je i 29. siječnja 2021., moja posljednja terapija unutrašnjeg zračenja. Obavila sam magnet. Nalaz je bio odličan. Karcinoma više nema! Sada me samo čekaju kontrole.
Moj život nakon izlječenja – Poruka za SVE
Unatrag okrećem film, prisjećam se borbe koja se odvijala u meni, dok se cijeli svijet srušio u jednoj sekundi. Suze su padale, ali tada sam podigla glavu, izgovarajući sebi: “Loše si, smogni snage, digni se.” I tako je bilo. Samo jedan pogled na moju obitelj, supruga i trojicu sinova, najmlađeg tada svega 11 godina, bio je dovoljan da se ustane i hrabro korača, boreći se za sebe i zbog njih.
Sada, 29. siječnja, prošle su tri godine od moje posljednje terapije. Hvala Bogu, sada sam dobro, redovito kontroliram stanje u Zagrebu. Živim punim plućima, uživam s obitelji, a u moj život su došli i unuci koji mi pružaju snagu i daju smisao života. Poruka koju nosim: Živite i uživajte u životu,i ne dozvolite da Vam rak promijeni život. Cijenite ono najvažnije u životu, zdravlje i obitelj. Sretan Vam Svjetski dan borbe protiv raka i Međunarodni dan života.
