Tragom tekstova i upozorenja sličnog sadržaja iza kojih stoje kolege novinari iz brojnih drugih medija, o problemu pismenosti , ali i položaja hrvatskog jezika u svijetu u kojemu brojni drugi nacionalni jezici gube bitku pred sve dominantnijim engleskim, tekst ovakvog sadržaja trebalo bi pisati svaki dan, te se pobrinuti da jeziku, u susret ulaska Hrvatske u Europsku uniju na prostor višejezičnosti, vratimo mjesto koje mu u identifikacijskom kodu nacije pripada. Jer, samo tako možemo biti prepoznatljivi, ali i zadržati jedinstvenost.
Jer, sve ono što svakodnevno viđamo po ulicama naših gradova, izlozima trgovina, na reklamnim panoima, ali i u medijima ( jer, moramo biti i samokritični ) , budimo iskreni, nimalo nam ne ide u prilog. Osim nepoznavanja vlastitog jezika, ( od kada se na ovim prostorima ide u Osnovnu školu generacije muku muče s onim famoznim Č i Ć, koje pogrešno nazivajmo tvrdim i mekim, ali i s onim ije i je ) svjedoci smo i kreiranja novog, izmišljenog jezika, kojega stručnjaci, u šali nazivaju “hr-engelskim” zbog proizvoljnog kalemljenja engleskih termina na hrvatski korijen, čime, što je najapsurdnije, dobivamo riječ koja ništa ne znači ni na hrvatskom, a ni na engleskom jeziku.
Posebno zabrinjava upotreba takvih termina i u službenim medijima, jer sve češće i na nacionalnoj televiziji slušamo kako su na primjer ” Hrvati na božićni ŠOPING potrošili toliki iznos “, kako je “ŠOPINGIRANJE glavni način provođenja slobodnog vremena, pri čemu šopingiranje ne znači apsolutno ništa. Novine pišu i o “APLODANJU ili DOVNLODIRANJU određenih singlova”, sve češće “LAJKAMO ili HEJTAMO” puno toga, ne razmišljajući o značenju onoga što smo rekli.
Osim osiromašenja jezika i njegovog kvazi bogaćenja tuđicama, zabrinjava i nepismenost kojom nagrđujemo materinji jezik. Statistika kaže kako su natpisi na trgovinama i ugostiteljskim objektima po Hrvatskoj i dalje na vrhu neslavne ljestvice nepismenih. Iako je reklama privatnicima danas sve, ista ta reklama koja bi trebala popraviti poslovanje ili “BIZNIS” uglavnom je napisana krajnje nepismeno. Pri tome već spomenuto Č i Ć dominiraju, iako možemo pronaći i kavu s MLJEKOM, te SVIJEŽE voće i povrće. Kod ranije spomenutog problema s nepoznavanjem IJE i JE, vrlo često griješimo i kod upotrebe riječi “SLJEDEĆI ” i “SLIJEDEĆI”, koje, u svakom slučaju, valja razlikovati. Jer, “do šaltera dolazimo SLIJEDEĆI žutu crtu, kako bi znali tko je SLJEDEĆI na redu. Gotovo je pravilo na izlozima pročitati ČISTIONA ili RADIONA, iako je u hravtskom jeziku ispravno reći ČISTIONICA i RADIONICA. Zahvaliti smo skloni terminom HVALA LIJEPO iako bi trebalo reći HVALA LIJEPA, za poklon ne kupujemo BOMBONJERU nego BOMBONIJERU, na stol ne prostiremo STOLJNJAK nego STOLNJAK, smeće odlažemo na DEPONIJ, umjesto na DEPONIJU, ULAZNICE NE VAŽE DO nego VRIJEDE DO, putne karte ne kupujemo PUTEM AGENCIJE, nego PREKO AGENCIJE, ako nam umre netko drag ne idemo na SAHRANU, nego na SPROVOD ili POKOP, i pri tome ne izražavamo SAUČEŠĆE nego SUĆUT. Ukoliko ste vlasnik obrta koji nudi određene usluge na izlogu treba pisati POVOLJNO POPRAVLJAMO, a nikako ne POVOLJNO VRŠIMO USLUGE POPRAVKA.
Zbog svega navedenoga, slijedeći puta prilikom šetnje gradom, pokušajte izloge razgledati s kritičkim stavom i razmislite koliko i u kojim situacijama jezično griješite. Pravopis je vrsta literature koju bi svatko, uz riječnik stranih riječi trebao imati. I ne košta puno.
Slažete li se s napisanim, tekst svakako “LAJKAJTE”! Hvala lijepa na pažnji.
Autor: S. Tarbuk