Unatoč snježnoj oluji, pored udruga proizašlih iz Domovinskog rata te više institucija i građana, novogradiški gradonačelnik, Josip Vuković (SDP), također je zapalio svijeću i pritom, bezmalo, kleknuo ispred Spomen obilježja poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima.

Rekli bi, uobičajena ceremonija u ovakvim i sličnim prigodama. Ritual kojeg političar ne smije izbjeći, ako ne želi upasti u oči, ne samo svojim biračima.

Teatralno sudjelujući u današnjem paljenju svijeća, povodom 264. Dana grada, novogradiški gradonačelnik upao je u oči, jer je neuobičajeno da ratnicima svijeće pale njihovi dezerteri, ako nisu licemjeri.

Je li novogradiški gradonačelnik Josip Vuković licemjer? Budući da je, danas, palio svijeću onima koje je prije 21. godinu ostavio na cjedilu?  Onima koje je, tada, promatrao s distance kako, njihovom idejom o hrvatskoj slobodi, ne bi bio kontaminiran. Kako ne bi, ako pobjedi jugoslavenska opcija, morao spuštati pogled pred Partijom, taštom Vukom iz Stričića, opština Zmijanje, srez Manjača i svojom drugaricom Ljubom.

Iako mu se tada, vjerojatno, ledila krv u žilama od same pomisli da bi ga netko od njegovih mogao vidjeti sa ‘Zengama’, danas je tim ljudima palio svijeće na spomen obilježju. Je li Vuković to činio kao pokajnik, spuštena pogleda, ili kao licemjer zbog vlastohlepljivosti – procijenit će sami Novogradiščani.

Autor: Jerko Zovak/Sbplus

Komentari
Prethodni članak“Grad kao inspiracija”
Sljedeći članakKakva vlast, takva i sjednica