O otvaranju studija Sestrinstva u Novoj Gradiški, skorom otvaranju spomen biste Josipu Jurju Strossmayeru, Novoj Gradiški kao sveučilišnom gradu razgovarali smo s doc. dr. sc. Zoranom Jukićem, uglednim novogradiškim liječnikom, političarom, građaninom Nove Gradiške.
Na Vašu inicijativu, Nova Gradiška će uskoro dobiti spomenik Josipu Jurju Strossmayeru?
– Točno, na moju inicijativu, no naravno uz podršku grada Nove Gradiške, Županije i Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka, u petak, 6. studenog bit će otkrivena spomen bista velikanu hvratske povijesti, Josipu Jurju Strossmayeru. Bit će postavljena u Strossmayerovoj ulici, na prostoru ispred bivše vojarne u Novoj Gradiški. Dolaskom Medicinskog fakulteta, studija Sestrinstva u Novu Gradišku, ušli smo u veliku obitelj Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera iz Osijeka. Povodom 200. godišnjice rođenja hrvatskog biskupa, teologa, političara, kulturnog djelatnika i pisca, našeg Strossmayera, htjeli smo podići spomen bistu u našem gradu. Na taj ćemo način odati počast velikanu hrvatskog prosvjetiteljstva, hrvatske političke misli, čovjeku koji je razvijao znanost, kulturu, umjetnost, velikom meceni, velikom biskupu i velikom Hrvatu. S druge strane, uljepšat ćemo naš grad. Nismo stavili spomenik u strogi centar grada, nego vrlo blizu centra, i na taj način ćemo krajobraz samoga grada uljepšati s jednim lijepim spomenikom, kojeg je načinio akademski kipar Marijan Sušac, a izlijevao se u Zagrebu, u poznatoj Ljevaonici Ujević.
Na ovaj se način zaokružuje jedna logična cjelina. Nova Gradiška je dobila studij Sestrinstva, dobivamo spomenik Josipu Jurju Strossmayeru. Kada se prisjetimo prošlosti, poznati hrvatski liječnik dr. Andrija Štampar je radio ovdje, dakle, sve simbolično ukazuje da Nova Gradiška ima svoju povijest, posebice, što se tiče zdravstvenog prosvjećivanja. Ta se povijest nastavlja danas?
– Vaša je konstatacija točna. Dizanjem ovog spomenika, mi se ne klanjamo mrtvim kostima, mi nastojimo održati oganj prosvjetiteljstva, nastojimo održati oganj velikih ljudi koji su u ovom kraju radili. Spomenuli ste Andriju Štampara, Josipa Juraja Strossmayera… Znamo da je bilo dosta velikana iz našeg grada, što u području zdravstva, što u području nekih drugih djelatnosti. Smatramo da podizanjem spomen obilježja, nastavljamo i podržavamo ideju ljudi koji su tu radili. Moram napomenuti tradiciju naše bolnice dugu 170 godina. Malo je zdravstvenih ustanova koji imaju jednu ovako divnu tradiciju. Na neki način, ovaj studij Sestrinstva je podrška takvoj bolnici da ostane i ponovno dobije svoju samostalnost koju je, nažalost, nepravedno izgubila. Ja sam duboko uvjeren, bez obzira na političku opciju da će naša bolnica opet dobiti svoju pravnu samostalnost, jer ova integracija s brodskom bolnicom pokazala se ne samo neopravdanom, već pogrešnom i štetnom za obje bolnice. Otvaranjem studija Sestristva, mi smo dali do znanja da nastavna baza u Općoj bolnici Nova Gradiška ima dovoljno kadra da može većim dijelom iznijeti jedan takav studij. S druge strane, izašli smo u susret našim mladim ljudima da studiraju u svome gradu. Po prvi puta, Nova Gradiška je postala grad koji ima svoj fakultet, s perspektivom.
Mi ćemo studij Sestrinstva širiti, tako da ćemo iduće godine sigurno upisati još jednu godinu. Imat ćemo prvu i drugu godinu, imat ćemo četvrtu godinu, to je diplomski dio studija, Tako da sljedeće godine računamo na 200 studenata u našem gradu.
Sekundarni interes, što to znači za Novu Gradišku materijalno? To nam možda nije toliko bitno i značajno, nego je bitno da naši ljudi ostaju u gradu i tu se školuju, što pojednostavljuje njihovo školovanje u ovako teškim situacijama kada ih roditelji moraju slati u druge gradove.
U kontekstu sadašnjeg visokog školstva, u Novoj Gradiški je radio i dr. Andrija Štampar kao velikan hrvatskog zdravstva, velika povijesna ličnost, čovjek koji je iz naših krajeva. Malo ljudi zna da je pod njegovim ujecajem i zaslugom napavljena bolnica Strmac, sadašnja bolnica Sveti Rafael, jer je iskorištena Rockefellerova fondacija na koju je snažni utjecaj imao Andrija Štampar. Preko svoga prijatelja Maksimilijana Benkovića ta je bolnica izgrađena u onakvom obliku kakav je bio do zadnjeg renoviranja.
Andrija Štampar je nastavio misao, onu koju su njegovi prethodnici započeli. Između ostalog, tu je bio Josip Juraj Strossmayer, veliki prosvjetitelj, čovjek koji se zalagao za razvoj hrvatskog naroda i znanosti, prosvjetiteljstva u hrvatskom narodu. Sve to ima jednu svoju poveznicu, jedan povijesni kontinuitet. Na ovaj način, podizanjem spomenika, nastojimo dati jedan svoj doprinos u obilježavanju 200- toj godišnjici njegova rođenja. Napominjem da ćemo na svečanosti otvorenja imati visoke uzvanike,iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Josip Juraj Strossmayer bio je osnivač tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti), iz središnjice Matice hrvatske, s Katoličko bogoslovnog fakulteta iz Đakova, iz Biskupije đakovačke, Sveučilišta iz Zagreba i Osijeka, predstavnike školskih, kulturnih i znanstvenih ustanova s područja grada.
Ovim putem bih pozvao sve građane, da prisustvuju svečanoj akademiji koja će biti u petak 06. studenog u Domu kulture u 12.00 sati, a nakon toga će biti otkrivanje spomenika ispred zgrade bivše vojarne. S tom akademijom želimo naglasiti da su ideje koje je Josip Juraj Strossmayer u ono doba imao, dobrim dijelom i dan danas aktualne.
Vjerujem da ste kao čovjek i liječnik na neki način ispunjeni. Zahvaljujući Vama, novogradiška bolnica je postala nastavna baza Medicinskog fakulteta. Tu je studij Sestrinstva, otvorenje spomenika Josipu Jurju Strossmayeru. Na svečanosti otvaranja studija Sestrinstva, bilo je naznaka da bi bolnica Strmac trebala postati nastavna baza?
Moj odnos prema obrazovanju mladih ljudi nije u diskontiunitetu s radom kojeg svakodnevno obavljam kao kirurg u Općoj bolnici Nova Gradiška. Iskreno vam moram reći da imam romantičarsku zamisao da svoje znanje koje sam stekao kroz studij, specijalizaciju, subspecijalizaciju, doktorski studij i sva ostala usavršavanja koja su normalna u životu jednog liječnika, da sam dužan to nekomu vratiti, a to su generacije koje dolaze. Kao što su moji učitelji i profesori, a ovdje bih izdvojio važno ime u mojoj karijeri i edukaciji, to je primarijus doktor Mijo Radić, čovjek koji je dugo godina bio šef kirurgije i od kojeg sam jako puno naučio i bio mi je voditelja za vrijeme moje kiruške edukacije. Ja jednostavno moram to znanje prenijeti, moram vratiti to znanje na mlaže kolege i studente. Bila mi je želja da taj Studij sestrinstva organiziramo u Novoj Gradiški. Naime, iz vrlo praktičnih razloga, ja dugi niz godina surađujem i radim kao suradnik na Medicinskom fakultetu u Osijeku, na studiju Medicine i studiju Sestrinstva. Logično mi je bilo da proširim tu djelatnost Medicinskog fakulteta na grad u kojem sam već skoro 30 godina građanin i član Gradskog vijeća. Tu se stvori jedna ljudska i logična potreba. Moram naglasiti da su svi moji angažmani na Medicinskom fakultetu pro bono, bez naknade, i onda i sada, jer sam stalno zaposlen u Općoj bolnici Nova Gradiška.
Ovo što ste rekli za specijalnu bolnicu Sveti Rafael, točno je. Potpisan je sporazum gdje bolnica Sv. Rafael postaje nastavna baza Medicinskog fakulteta Osijek, isto kao što smo to napravili prije nekoliko godina s Općom bolnicom Nova Gradiška. Kao što je Opća bolnica Nova Gradiška dobila, u stručnim i znanstvenim krugovima, jedan dignitet, veći nego što je imala, to će se isto dogoditi s bolnicom Sv. Rafael. S druge strane, to ima praktični značaj, jer ta bolnica provodi jedan dio svoga rada i na palijativnoj medicini, tako da ćemo mi u četvrtoj godini diplomskog studija Sestrinstva imati kolegije iz palijativne medicine, o kojoj se danas jako puno priča, a defacto se malo što napravilo u Hrvatskoj. Palijativna medicina je izazov, stručni i društveni, o kojem se danas malo govori. Veliki broj starijih osoba imaju bolesti koje se ne mogu izliječiti, često su prepušteni sami sebi.
30-ak ste godina u našem gradu. Kada ste dolazili kao mlad liječnik, jeste li imali viziju da ćete sve ovo na neki način relizirati i da će Nova Gradiška postati sveučilišni grad?
Iskreno, nisam razmišljao. Ja sam došao u Novu Gradiški kao mlad čovjek tražeći specijalizaciju. Ta je bolnica meni dala specijalizaciju, na čemu sam ja i dan danas zahvalan, jer meni je bila životna želja biti kirurg. U to vrijeme specijalizacije su se drugačije dijelile, nego li sada, i bilo je jako teško dobiti specijalizaciju. Bilo mi je ponuđeno u Novoj Gradiški i ja sam prihvatio. Tu radi moja supruga, tu su moja djeca odškolovana, i ja se više osjećam građaninom Nove Gradiške, nego grada gdje sam bio prije nego što sam ovdje došao. I dan danas, gdje god otputujem, pa kad se vraćam, ja se jednostvano vraćam kući. Moj dom je tu. Jedan dobar dio te ljubav prema lokalnoj zajednici, koju ja osjećam, nastojao sam pretočiti u ovo što smo ranije govorili, otvaranju Studija, radu u bolnici, u nastavnoj bazi, uključivanja što više kolega u rad pri fakultetu, dizanja spomenika Stjepanu Radiću, te uskoro i spomenika Josipu Jurju Strossmayeru.
Inače, moram reći da imam jako dobra iskustva s vašim radijom. Prvo, zbog serijala emisija “Pola ure zdravtsvene kulture” koji je imao svoj smisao. Drugo, zato što ste objektivo pratili sve aktivnosti bolnice, aktivnosti vezane uz zdravstvo, poput praćenja otvaranja studija Sestrinstva. Dobro je za jedan grad poput Nove Gradiške da ima medij koji ima tradiciju dugu 48 godina, s čim se malo koji grad može pohvaliti.
