Svuda oko nas su božićna drvca, svijećice, kuglice, ukrasi. Hrvatska je bogata božičnim običajima, od Prevlake do Dunava. Zato smo odlučili istražiti kakve običaje njeguju Europljani i ostali stanovnici kugle zemaljske u božićnom vremenu.
Božić u europskim zemljama
U Velikoj Britaniji od viktorijanskog razdoblja postoji snažna tradicija slavljenja Božića. Ta tradicija očituje se u zborskom pjevanju božićnih pjesama (Christmas Carols), koje su u prošlosti pjevali zborovi, ali i ulični pjevači i zabavljači. Danas djeca pjevaju po kućama te nastoje dobiti poklone za svoje pjevanje. U to vrijeme naročito su popularne pjevane mise. Tradiciju ukrašavanja božićnog drvca donio je Princ Albert, suprug kraljice Viktorije, sredinom 19. stoljeća. Najpoznatije božićno drvce, dar građana Norveške, postavlja se na trgu Trafalgar u Londonu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je norveški kralj Haakon bio u izbjeglištvu u Velikoj Britaniji norveške su oružane snage svaki Božić uspjele iz Norveške donijeti božićno drvce usprkos njemačkim obalnim stražama. Nakon rata, u znak zahvalnosti Britancima, Norveška svake godine Velikoj Britaniji šalje božićno drvce. Ukrašavanje kuća imelom počelo je u Velikoj Britaniji. Tradicionalna jela su pečena guska, različite vrste pudinga od šljiva, meso… Kako bi dobila poklone djeca ostavljaju obješene čarape.
U Irskoj je običaj da se na Badnjak u prozore stavljaju svijeće ukrašene zelenilom, kako bi osvjetlile put Svetoj Obitelji ili kojem drugom putniku koji traži prenoćište. Za vrijeme britanske okupacije katoličke obitelji su stavljale po tri svijeće u prozor. U Irskoj središnje značenje ima postavljanje jaslica, a božićno se drvce relativno rijetko ukrašava. Veliko značenje ima i Sv. Stjepan, dan poslije Božića, kada se održavaju nogometni i drugi susreti, a dječaci obilaze kuće s lažnim carićem (vrsta ptice) na štapu i pjevaju pjesme praćene violinama i harmonikama. Traže novac i hranu za cariće, u stvari za sebe. Običaj je da se u vrijeme Božića izvan kuće ostavi komad mesne pite i boca Guinnessa za Djeda Božićnjaka.
U Španjolskoj, većinski katoličkoj zemlji, postoje brojne tradicije vezane za Božić. Posebno je važan običaj koji se zove Hogueras. Sastoji se od preskakanja vatre na otvorenom. Taj običaj koji je karakterističan za pokrajine Granadu i Jaen, a porijeklo vuče iz pretkršćanskih vremena, simbolizira zaštitu od bolesti. Nakon ponoćne mise na Božić pleše se ples koji se zove Jota. Glazba i riječi koje prate ples poznati su već stotinama godina. Pleše se na zvukove gitare i kastanjeta. Važan običaj je i misa u ponoć, koja se zove La Misa Del Gallo (gallo znači pijetao jer misa traje do 1 sat iza ponoći). Za Božićne blagdane se tradicionalno sprema pečena purica s gljivama i turron, slatkiš od badema. Zanimljivo je da prema vjerovanju Španjolaca darove donose Sveta tri kralja. Djeca 5. siječnja ostavljaju cipele ispunjene mrkvom na prozorima, da bi iduće jutro u njima pronašli darove. Mrkva se u cipelama ostavlja za umorne konje Sveta tri kralja.
U Italiji Božić ima pretkršćansku tradiciju u slavljenju Saturnalija (slavljenje zimskog suncostaja u Rimskom carstvu). Stoga Natale, Božić, u prijevodu znači rođenje Isusa, ali i Sunca. U planinskim dijelovima pokrajina Abruzzi i Calabria božićne pjesme tradicionalno pjevaju pjevači i svirači koji se zovu zampognari, a koji se često prikazuju u prikazu jaslica. Na badnju večer večera je postna; najčešće se jedu različite vrste riba. U nekim dijelovima Italije sprema se jelo od jegulje. Za Božić se peku kolači panettone, torrone i panforte, kojima su zajednički sastojci orasi, med i badem.
U Francuskoj božićno drvce nije u prošlosti bilo popularno, već se pozornost pridavala prikazu jaslica ili franc. Crèche, kao središtu božićnog slavlja. U Francuskoj je misa u ponoć tradicionalna. Nakon nje slijedi tradicionalni obrok, «la revelion», što znači buđenje. Taj obrok je različit u pojedinim dijelovima zemlje. Tako je u Alzasu glavni sastojak jela guska, u Burgundiji purica s orasima, a u Parizu oštrige i pašteta od pačjih ili guščjih jetrica. Obrok se može još sastojati od peradi, šunke, salate, kolača, voća i vina.
U Njemačkoj su popularni božićni sajmovi, koji počinju početkom adventa, a gdje se mogu kupiti ukrasi za božićno drvce, svijeće, figurice za jaslice, prigodna jela. Početkom adventa počinje paljenje svijeća na adventskom vijencu, svake nedjelje do Božića. Postoji običaj darivanja djece za Sv. Nikolu, kada djeca uvečer ostavljaju cipele kraj ognjišta. Dobra djeca ujutro dobiju darove, a zločesta šibe. Za Badnjak se jede pečena svinjetina, bijele kobasice, tjestenina i druga lokalna jela, a za Božić se najčešće jede pečena guska. U Njemačkoj posebnu pažnju posvećuju izradi jaslica koje se tamo kažu Weinachtskrippe.
Kao i za susjednu Njemačku i za Austriju su karakteristični božićni sajmovi. Austrija je poznata i po brojnim koncertima u blagdansko vrijeme od kojih je najpoznatiji Salzburger Adventsingen. Ova zemlja je i domovina najpoznatije božićne pjesme «Tiha noć, sveta noć». U većini domova i danas se božićna drvca ukrašavaju tradicionalnim božićnim svijećama.
Svoje običaje imaju i nordijske zemlje. Tamo se vjeruje da darove nose patuljci koji tijekom cijele godine čuva obitelj i njihov posjed. U Švedskoj slavljenje božićnog vremena počinje 13. prosinca, na Sv. Luciju, na dan kada prema legendi noć najduže traje. Božićno drvce koje je u tu zemlju došlo iz Njemačke sastavni dio Božića postaje u 18. stoljeću, a njegovom se ukrašavanju danas posvećuje posebna pažnja. U prošlosti je prva božićna misa bila u 7 sati ujutro (julmässa), a danas je sve češća misa u ponoć (midnattsmässa). Za Božić se tradicionalno jede šunka, hladetina od svinjskih nožica, sušeni bakalar i kaša od riže. U Danskoj veliku simboliku imaju svijeće koje se masovno pale u blagdansko vrijeme. Postoji tradicija paljenja svijeća na adventskom vijencu. U vrijeme blagdana zdjelica pudinga od riže obično se ostavi pred ulaznim vratima za Julenissea, malog vilenjaka za kojeg Danci vjeruju da živi na tavanu kuće, kako bi čuvao kućanstvo kroz godinu.
U Poljskoj veliku važnost ima Betlehemska zvijezda, koja se naziva Gwiazdka. Središnji obrok za Božić naziva se Wigilia, što znači bdijenje. Za Wigiliju se tradicionalno ne poslužuje meso. Obrok počinje Oplatekom, posebnim kruhom, koji se sprema za tu prigodu. Nakon toga jede se juha od repe, knedle od šljiva i kolač od maka. Za vrijeme obroka ispod stolnjaka se stavlja sijeno, što podsjeća da je Isus rođen u štalici. Božić se čestita kada se prva zvijezda pojavi na noćnom nebu uoči Božića.
Božić u ostalim dijelovima Svijeta
Za Sjedinjene Američke Države karakteristični su brojni božićni običaji. Također, to je zemlja u kojoj je Božić izrazito komercijaliziran. Domovi SAD-u su ukrašeni s božikovinom, imelom i granama drveta, a većina stanovnika svoje kuće ukrašava električnim svjetiljkama. Tradicionalno jelo je pečena purica. Djed Božićnjak, kakvog ga danas poznajemo nastao je u Americi. Od 60-ih godina 19. stoljeća zove se Santa Claus po danskom nazivu za Sv. Nikolu, Sintaklaas. Zbog različite klime i velikog broja naroda koji su se useljavali u tu zemlju božićni običaji su različiti; od dočeka Božića na plaži na Havajima i Floridi do paljenja svijeća u prozorima na Aljasci. U Washington D.C., predsjednik SAD-a, pali rasvjetu na velikom božićnom drvcu. U Bostonu su popularni festivali božićnih pjesama, koji pjevaju uz ručna zvona. U Arizoni brojni su običaji preuzeti od doseljenika iz susjednog Meksika.
U Gani, pretežno kršćanskoj zemlji, Božić je najvažniji blagdan, za kojega pripreme počinju tjednima ranije. Na misu se ide na Badnjak, poslije čega slijede procesije koje vode svirači, koje često završe plesom do ranih jutarnjih sati te na sam Božić. Na Badnjak se jede kuhana riža, pirjana piletina ili kozetina i juha. Na Božić se jede riža, pečeno meso, janjetina i razno voće (naranče, mango…). Božićno drvce, koje se ukrašava, najčešće se nalazi u dvorištu, a to je mango, guava ili indijski oraščić. Ukrašavaju ga djeca i mladi.
U Filipinima božićni blagdani imaju veliko značenje. To je jedina azijska zemlja gdje većina stanovništva slavi Božić. Božićni običaju si izmješani s običajima starosjedilaca. Velika je upotreba pirotehničkih sredstava. Od 15. prosinca djeca koja pjevaju božićne pjesme obilaze kuće i za nagradu dobivaju slatkiše ili novac. I u Argentini velika je upotreba pirotehnike. Često se u gradovima može vidjeti vatromet. Kako je u vrijeme Božića u Argentini ljeto često se, uz klasična božićna jela, jedu jela spremljena na roštilju i hladne salate, a tipično božićno piće je «clerico», koktel vina, nasjeckanog voća i leda.
Posebno su zanimljivi običaji u Australiji i Novom Zelandu budući da je tamo u božićno vrijeme ljeto. Zbog toga se Božić najčešće dočekuje na otvoreno. Također, većinu božićnih ukrasa čini cvijeće. Uz tradicionalna božićna jela, pečenom puricom, šunkom i svinjetinom, na jelovniku su pusli s kivijem i tropskim voćem. Zbog toplog vremena tradicija je da se u Melbourneu građani okupljaju na glavnom trgu s upaljenim svjećama i pjevaju božićne pjesme. Taj se događaj naziva Carols by Candlelight. U Novom Zelandu, za razliku od Australije, klima je nešto hladnija da bi božićni ručak bio na otvorenom. Božićno drvce, zbog svog izgleda, je Pohutokawa, koje u vrijeme Božića cvate tamnocrvenim cvjetovima.
