Moj život prije bolesti- ja sretna i nasmijana

Zovem se Milkica, imam 54 godine i majka sam trojice sinova Luke, Tonija i Mihaela. Ponosna sam baka prekrasnih dječaka Davida i Petra. Dolazim iz Vrbove, malog mjesta pored Nove Gradiške. Velika sam ljubiteljica cvijeća i sukulenata, sama za njih izrađujem i tegle.

Do svoje 49. godine, uživala sam u životu s punim plućima, uvjerena da su moje “najbolje godine” ispred mene. Međutim, 2019. godine suočila sam se s onim čega sam se oduvijek bojala. Nakon odlaska kod liječnika i papa testa te nekoliko poziva i uvjerenja da je nalaz uredu, slijedio je preokret situacije. “Taj dan, 17. svibnja 2020., nikada neću zaboraviti. Još sad mi odzvanja glas liječnice koja mi je rekla: Gospođo, vi imate karcinom!

Moj život tijekom borbe

Potpuno shrvana otputovala sam u Zagreb. Konzilij je donio odluku: moram na kemoterapiju i zračenje operativni zahvat ne dolazi u obzir jer imam samo jedan bubreg koji ne radi baš najbolje. Vraćam se kući i opet čekam da me pozovu na terapije. Prolazili su mjeseci, no poziva nije bilo. Samoinicijativno sam uzela i nazvala bolnicu da bi saznala da ni tad još nisam bila upisana. Tada se dogodio najveći pad u mojoj glavi. Bože, hoću li preživjeti? Strah me kako će moji najdraži podnijeti ovo. U mojoj glavi stoji stotine pitanja. Ako su me liječnici zaboravili, tko će mi pomoći? Zar im nije stalo? Osjećala sam se zaboravljenom i napuštenom. Nikome nisam pokazivala svoju slabost i suze, svi su mi govorili da sam jaka i vrlo hrabra. Kraj je rujna i napokon krećem na terapiju. Moja je bolest sada već u 3C stadiju. Na kraju šeste kemoterapije ostala sam bez kose. To je bio vrlo težak period u mome životu, ostala sam bez kose. No, uvijek sam se bodrila onim najvrednijm u životu. OBITELJI.

“Isplači se i idemo dalje. Tvoji najdraži su uz tebe. Tvoj 11-godišnji sin. Za njega, za njih, podigni glavu, Milkice.”

Mjesec za mjesecom, punih deset tjedana putovala je u Zagreb sanitetskim vozilom. I prošlo je i to, došao je i 29. siječnja 2021., moja posljednja terapija unutrašnjeg zračenja. Obavila sam magnet. Nalaz je bio odličan. Karcinoma više nema! Sada me samo čekaju kontrole.

Moj život nakon izlječenja Poruka za SVE

Unatrag okrećem film, prisjećam se borbe koja se odvijala u meni, dok se cijeli svijet srušio u jednoj sekundi. Suze su padale, ali tada sam podigla glavu, izgovarajući sebi: “Loše si, smogni snage, digni se.” I tako je bilo. Samo jedan pogled na moju obitelj, supruga i trojicu sinova, najmlađeg tada svega 11 godina, bio je dovoljan da se ustane i hrabro korača, boreći se za sebe i zbog njih.

Sada, 29. siječnja, prošle su tri godine od moje posljednje terapije. Hvala Bogu, sada sam dobro, redovito kontroliram stanje u Zagrebu. Živim punim plućima, uživam s obitelji, a u moj život su došli i unuci koji mi pružaju snagu i daju smisao života. Poruka koju nosim: Živite i uživajte u životu,i ne dozvolite da Vam rak promijeni život. Cijenite ono najvažnije u životu, zdravlje i obitelj. Sretan Vam Svjetski dan borbe protiv raka i Međunarodni dan života.

Komentari
Prethodni članakKako se nekada išlo u svatove: “Trenkovci” organizirali još jednu sjajnu aktivnost
Sljedeći članakPostignut privremeni dogovor Vijeća i Europskog parlamenta o pravu na popravak