Odgojiteljica Jasminka Klikić iz Dječjeg vrtića “Maslačak” poznatija kao teta Jasna, posebno je kreativna osoba koja djeci puno pruža, svakom od njih pojedinačno. Iako radi već 30 godina pršti od energije. Uz nju nema stajanja, ima bezbroj ideja, svako dijete prihvaća na svoj način, jako je brižna i odlično surađuje s roditeljima. Ona je teta starog kova koja je uspostavila autoritet bez sile.
Teta Jasna odgojila je mnoge generacije, posebno ju sjećanje veže na poslijeratne dane u Okučanima.
-” Djeca su dolazila sa svih strana, bili su zbunjeni, iščupani iz svojih domova. Došli su u vrtić koji nije postojao, imali smo limeni kontejner i 39 djece. Funkcionirali smo kao jedno, djeca su slušala, bili su znatiželjni, pokušavali smo ih zaokupiti kako ne bi ta teška promjena sredine toliko utjecala na njih. Okučani mi ostaju u jako lijepom sjećanju. Stvarali smo nešto novo iz ničega, a roditelji su bili prekrasni.”
Da ponovno upisujem fakultet, odabrala bih isto, pedagošku akademiju u Zagrebu, naglašava Jasminka.
-” Važno je svakom djetetu dati osmjeh, zagrljaj, pitati ga za njegove probleme, razumjeti dijete i pristupiti svakome na individualan način. Odgajatelj mora biti svestran, mora znati svirati, pjevati, poznavati kazališnu i likovnu umjetnost, isto tako moramo biti upućeni u prirodu i društvo. Teški su nam dani kad čujemo da se našoj djeci nešto dogodilo, za sada su u vrtiću ružne stvari svedene na minimum. Sam posao je jako odgovoran, na našem poslu greške se ne mogu zgužvati i baciti u smeće. Greške u vrtiću nisu dopuštene.”
Od početka njenog radnog puta do danas dosta se toga promijenilo. Odgojne metode, kurikulumi, standardi, norme, uvjeti, propisi. Djeca se nisu promijenila, svako je željno pažnje, razumijevanja i ljubavi.
Dječji osmjesi i toplina poprave dan, jednostavno uklone loše raspoloženje.
-” Postoje tužni poslovi, no posao odgajatelja iz dana u dan je novi izazov. Mi smo s djecom od pola 7 do 16 h. Svaki odgajatelj u priči naglasi moja djeca ovo ili ono, to su jednostavno sve naša djeca. Imam jako puno svoje djece, neki su odrasli, ozbiljni ljudi, teško ih je prepoznati. No, sjećam se svakog djeteta, imena i prezimena.”
Jasminka je radila u vrtićima diljem županije, od Pakraca, Lipika, Okučana, Stare Gradiške, Cernika do Nove Gradiške.
Teta Jasna uspješno je prolazila kroz svako razdoblje promjena, i ono u kojem su djeca morala pojesti baš sve na tanjuru, u kojem su morala spavati, i kada je sve prilagođeno djetetu i njegovom „želim“ ili „ne želim“. Uspjela je to, kao i svaka druga odgojiteljica koja posao radi s dušom jer zna ono najvažnije – poznaje dječje srce.
