Za početak našeg razgovora hvala što si odvojio slobodnog vremena za intervju i drago mi je što se čujemo i vidimo nakon šest mjeseci, je li tako?
Da tako je, oko šest mjeseci, bio je to dug put od Hrvatske do Londona.
Kada si bio u Novoj Gradiški rekao se da ti je jedan od ciljeva doći do Olimpijskih igara, to si i postigao?
Da, sada sam u Londonu. Upravo tako, došao sam do tog cilja. Puno je emocija koje osjećam u srcu i dosta poštovanja prema svima. Dug je to put, 5 godina hodanja ili 12.000 kilometara. Bilo je dosta i poteškoća na putu, a vidio sam i dosta teških situacija u raznim državama. Primjerice, kada sam bio u Kini vidio sam dosta zagađenja i tamo ljudi jednsotavno nemaju izbora. Kada sam hodao kroz Siriju vidio sam konflikte, demonstracije kao i u Vašoj zemlji. Ljudi pate. Svaki put kada su ljudi bili uz mene, poticali me i ohrabrivali dali su mi puno snage i zato sada imam osjećaj zahvale i poštovanja prema svima. Ovo nije moj jedini cilj. Ovo je cilj sviju nas. Bez svih ne bi mogao doći ovdje. Hodao sam od zemlje do zemlje i upravo zbog svih sam prelazio lako preko svih problema i poteškoća.
Kako je izledao tvoj put i jesi li imao nekih problema s vlastima ili ozljedama?
Puno je bilo poteškoća. Kada sam bio u Vijetnamu skoro sam umro zbog problema sa zdravljem. Jedan tjedan nisam mogao hodati niti jesti, izludio sam. Takve se stvari događaju. Kada sam ušao u Europu nisam znao za neka pravila Europske unije. No, ipak sam i dalje imao vjeru u sebe, te sam i dalje radio razne akcije za mir i okoliš. Kada sam imao problema, rješenje se uvijek pojavljivalo. To je zaista zanimljivo. Kada sam se trudio i činio dobro za ovaj svijet, pojavilo bi se nekakvo čudo.
Kako su ljudi reagirali na tvoju misiju, ljubav prema Zemlji, prirodi i tome što sadiš stabla po cijelom svijetu?
Prešao sam 17 zemalja. U svakoj državi ima poteškoća, druga je kultura, okoliš, religija itd. Upoznao sam mnoge ljude, ali svi su razumjeli moju akciju i mnogi su htjeli sudjelovati u njoj. Kada sam hodao po zemljama, htio sam biti dobar prema svim ljudima i njihovom okolišu. Otvorio sam srce i trudio se učiniti ono najbolje za njih. Htio sam naučiti sve jezike, kulture, religije, jesti istu hranu kao i svi drugi. Kada sam se trudio shvatiti njihovu kulturu, otvorili su mi srce i htjeli su učiniti nešto dobro za svoju zemlju. Iako je bilo teških situacija, uvijek su me ljudi razumjeli.
Imao si mnogo vremena upoznati prekrasnu prirodu, koje je po tebi najljepše mjesto gdje si bio?
Svako je mjesto za sebe lijepo. Teško je reći koje je najljepše. Želim reći da je Hrvatska jedna od najljepših država, a i ljudi su prekrasni. Nisam mogao sve vidjeti u Hrvatskoj, kao što je obala ili neki nacionalni park. Hodao sam od Srbije do Slovenije po planinskim krajevima i stvarno je svuda lijepo. Uživao sam biti u Vašoj zemlji. Nije samo okoliš prekrasan nego i ljudi. Od svih ljudi koje sam upoznao Hrvati su među tri najdraže nacije u svijetu. Svi su me ugostili u svojim domovima, zaželjeli dobrodošicu, dali mi tradicionalnu hranu i piće. Kada sam bio i u Vašem gradu Vaš kolega Marko me ugostio u svojoj kući, jeo sam kod njega tradicionalnu sarmu i pio Vaše tradicionalno piće rakiju.
Kako komentiraš slab interes novinara za tvoju misiju i put?
Uvijek sam se trudio dati intervjue za novine, televiziju i tako svaki put prenijeti nekako poruku mira. Kada sam radio razne akcije, cilj mi je bio kontaktirati medije. Ponekad me i mediji sami kontaktiraju. Ali ponekad je jako teško prenijeti poruku preko medija. U Hrvatskoj to nije bio problem, ali u primjerice Italiji, Švicarskoj ili Francuskoj je teško doći do njih. Poneki mediji su povezani s političarima i velikim ljudima i tako žele promjeniti poruku. Takve stvari se događaju, ali ipak mnogi razumiju moju poruku. Kada sam kontaktirao ljude, ne kao svjetski putnik ili aktivist nego kao obična osoba, Yuji Miyata, uvijek su svi, pa i političari i mediji postali jedna od tih običnih osoba i razgovarali su kao prijatelj ili član obitelji. Tako da kad god sam htio prenijeti poruku mira, to je u većini slučajeva bilo moguće upravo zbog takvih ljudi.
Razgovarali smo neki dan i rekao si da su te ljudi u Londonu podupirali, ali kada si ih pozvao da sudjeluju s tobom, ljubazno su te odbili. Zašto? Kako je uopće izgledao tvoj zadnji dan pješačenja do olimpijskog stadiona u Londonu?
Bio je to tužan dan jer sam sâm hodao do stadiona. Nažalost, nitko nije sa mnom htio poći. Težak je to trenutak, ali nekako ljudi ipak razumiju poruku i u Londonu i Engleskoj. Najvažnije je da sam stigao do Londona. Mnogi ljudi u srcu hodaju sa mnom tijekom cijelog puta. Malo sam se uznemirio zbog ove situacije u Londonu, ali se u srcu osjećam sretno i osjećam poštovanje prema svima koji su hodali sa mnom i bili uz mene. Treba dugo vremena u Britaniji da razumiju poruku, ali i tamo ima dosta ljudi koji rade razne akcije za zaštitu okoliša i mir u svijetu. Stigao sam u London nekoliko dana prije Olimpijade i treba im puno vremena da shvate. Kada odem iz Londona možda će neki ljudi raditi slične ovakve akcije, shvatiti moju poruku, tako da bez obzira na ovaj tužan prizor uvijek glavu držim gore i činim ono najbolje za svijet.
Što očekuješ od Olimpijskih igara?
Ove igre su kako kažu organizatori ujedno i „zelene igre“ i cilj im je to prenijeti na sljedeće generacije i domaćine ovih igara. Nadam se da će uspjeti prenijeti pravu poruku mira ljudima. Svi se možemo ujediniti, sve religije, sve kulture, sve nacije, svi ljudi, da radimo akcije za mir i zaštitu okoliša. Olimpijske igre imaju veliku ulogu i priliku u tome, jer je puno različitih nacija ovdje. Mogu to uraditi kroz razne aktivnosti ili sport ili preko ljudi koji gledaju igre. Nadam se da će Olimpijske igre prenijeti to „zeleno“ do ljudi, kao i poruku mira tako da mogu ljudi početi s nekim akcijama.
Koja bi bila tvoja poruka ljudima diljem svijeta, sljedećim generacijama, o miru u svijetu, Zemlji, zaštiti okoliša i koja je tvoja poruka onim ljudima koji će u budućnosti raditi ovakve slične? Svi mislimo da ne možemo zaustaviti globalno zatopljenje, ali možemo spriječiti širenje, je li tako?
Mnogo toga se događa u okolišu, puno je konflikata među ljudima i mnogo je mržnje. Takve se stvari događaju, pogotovo prošle godine, katastrofe u Japanu, Tajvanu, Siriji, Egiptu, Libiji itd. Ali ne smijemo negativno misliti, nego pozitivno. Kao što sam prije rekao moj cilj je dati nadu svima, od vlade i političara, pa do djece. Svi se možemo ujediniti i prenijeti poruku mira. Svi imaju moć i humanost u sebi. Ako ljudi koriste tu moć možemo rješiti sve probleme. Htio bih reći ljudima da svi imaju imaju priliku i mogućnost učiniti male akcije, a one mogu upravo napraviti puno toga dobroga. Stoga, nemojte negativno razmišljati. Tijekom cijelog moga puta upravo sam takve male akcije radio i nisam nikad mislio negativno. Učinimo puno toga zajedno i možemo stvoriti mir u svijetu.
Tijekom svog putovanja posadio si puno stabala, znaš li uopće koliko ukupno?
Sa svojim rukama sam posadio 3046 stabala, ali u suradnji sa raznim institucijama i organizacijama zasadili smo ukupno više od milijun stabala. Veliki je to broj i to je prekrasna stvar. Stablo je simbol prirode i kada ga ljudi posade šalju pravu poruku mira. Tijekom ovih akcija mnogi su razumjeli tu poruku i zato su sa mnom sadili stabla. Nakon što sam otišao od njih, lokalne vlasti i organizacije su nastavile s takvim sličnim akcijama što je prelijepa stvar. Znači da ljudi razumiju što je to mir.
Što ćeš raditi nakon Londona, koliko uopće ostaješ u Engleskoj?
Ostajem tijekom cijelih Olimpijskih igara i imat ću razne aktivnosti u suradnji s Olimpijskim odborom, gradskom vlasti i organizacijama. Sada sam u procesu organiziranja tih svih stvari. Trudit ću se da prenesem poruku mira, a nakon Londona vraćam se kući i proći ću opet kroz sve zemlje gdje sam bio, kao i kroz Hrvatsku. Trudit ću se i stvoriti nekakav plan za budućnost i buduće akcije u svim tim mjestima. Nakon toga, vratit ću se u Japan kako bi osnovao fondaciju ne samo u Japanu, nego i u Koreji i Tajvanu i nakon toga 2014. ponovno idem pješice po svijetu i to u Afriku.
Za kraj našeg razgovora želiš li još nešto reći ili nekoga pozdraviti?
Stvarno želim zahvaliti hrvatskom narodu jer mi je dao potporu i snagu za put prema Londonu. Zbog hrvatskog naroda, sada imam obitelj u Hrvatskoj. Želim zahvaliti Hrvatima, koji su mi se iznimno dojmili kao i sama zemlja. Želim Vam sve najbolje u budućnosti. Vidio sam da je hrvatski narod dosta patio, no ipak shvatio sam da su mnogi zadovoljni svojim životom i na kraju sretni napuste ovaj svijet. Stoga, još jednom želim hrvatskom narodu reći – hvala!
Bio je ovo ekskluzivni razgovor s Yujijem Miyatom koji je rekao da će u Novu Gradišku ponovno doći u 9. ili 10. mjesecu ove godine. Zahvaljujemo još jednom što je pristao na razgovor i jedva čekamo da se ponovno vidimo.
Autor: Nikola Knežević/photo: radiong.hr, facebook
