Čovjek koji stoji iza svih tih rezultata koje rijetki ljudi postižu zove se Ivo Serdar i kako sam za sebe zna reći – čovjek koji živi za ovaj sport. Serdarovi u svom vlasništvu imaju veliki broj grla s kojima su i ove godine krenuli u borbu za titule na najboljim hipodromima u regiji. Povodom početka nove sezone obavili smo razgovor s gospodinom Ivom Serdarom i saznali neke zanimljive informacije o galopskom sportu i njegovoj ljubavi prema tom atraktivnom, ali i vrlo skupom sportu.
Sezona konjičkog sporta je počela, rekli bi da su ljubitelji galopskog sporta došli na svoje, kako ste se pripremali za sezonu 2012.?
Sezona nikad brže nije počela, a zima, što se tiče mene, nikad brže nije prošla. Snijeg je učinio svoje, ali pripreme su bez obzira na to trajale, a mislim da smo mi imali najbolje uvjete u Srbiji (grla su u treningu u Šapcu) zato što tamo postoji i hala za zimske radove. Što se tiče početka nove sezone i prve utrke u Šapcu 2 moja konja su trčala i očekivao sam više od kobile iz Engleske, ali dogodilo se to što se dogodilo (osvojeno 2 mjesto). „Pariz“ je tradicionalno dobro otrčao, došao je drugi, ali imao je tešku konkurenciju, no to je prvi trkački dan, te sam zadovoljan s njim. S tim da s ovom kobilom što je došla iz Engleske nisam zadovoljan jer smo se puno nadali iz razloga što je došla s dobrom ocjenom iz Engleske i vjerovali smo da će to lako dobiti, međutim u utrci se nikad ne zna kad ćete dobit, a kad izgubit. Kada bi uvijek dobivali ne bi onda bilo zanimljivo ni utrkivati se niti boriti.
Što nam možete reći o grlima koja imate u svom vlasništvu. Po čemu je svako grlo posebno i koliko ih imate u vlasništvu?
Sada imamo 6 kobila u vlasništvu. Sulimana, kobila koja je došla iz Baden-Badena ide u pripust, ako Bog da. Trčala je prošle godine u Beču i povrijedila se. Ove godine ide u pripust kod jednog mog dobrog pastuha i očekujemo prinovu, te će to biti najveće veselje u mom životu, jer to je poseban događaj za razliku od onog konja kojeg kupite u Francuskoj ili nekoj drugoj državi. Ovdje je u pitanju prinova od kobile koju ste vi trenirali i čiji ste vi vlasnik. Od ostalih kobila koje su trčale prošle godine, bio sam zadovoljan s Irtidaa-om koja je trčala u Beču (2 puta druga) i Budimpešti (dobila utrku). Classic Gem je isto odlično otrčala i dobila hrvatski derby, te utrku u Sinju 2 puta zaredom. Dobili smo i jednu novu kobilu iz Francuske, Vesponettu, mladu dvogodkinju s vrlo dobrim „papirom“ i očekujemo u 6. mjesecu i njezino sudjelovanje u utrkama. Imamo još jednog mladog pastuha iz Francuske, a u Srbiji smatraju da je najbolji dvogodski proizvod s ovog dijela balkana. Šta će dalje pokazat, to će vrijeme pokazati, ali ono što je do sada pokazao, radi se o ekstra kvalitetnom konju kojeg uspoređuju s mojim Jazz Police-om i kvalitetniji konj po tom pitanju nije nikada došao u Srbiju.
Kako se zove?
Slatki kolačić je na Hrvatskom, a na engleskom Sweet Cake. Stvarno je konj izrazito lijep, nije velik i radi se o jednom specifičnom engleskom konju koji će biti najvjerojatnije na kratkim distancama koje ja najviše obožavam, jer tu konji pokazuju najviše i najveću snagu daju. Najveće utrke u Bratislavi, Budimpešti i Beču su upravo kratke udaljenosti do 1 200 ili 1 400 metara i stvarno konj mora biti posebno snažan da bi dobio takve utrke i tu i jesu najveće nagrade.
Imate još u vlasništvu grla Roman Province, Vatrena maca…
Vatrena maca je jedna kobila koja je došla iz Engleske koja je strašno dobra, trenutno ima 5 godina i sad je pitanje koliko će u ovoj sezoni moći izdržati, no ja sam nju, da budem iskren, kupio zbog pripusta jer ima odlične papire i imam dobrog pastuha koji baš njoj odgovara. To je kobila isto za kratke distance, a imam pastuha Saary-a koji ima brzinu, a ona dužinu, tako da bi ždrijebe trebalo biti ekstra kvalitete.
Kakvo je stanje galopskog sporta u Hrvatskoj?
Stanje u Hrvatskoj nije idealno, moramo biti iskreni i pošteni, no neke se stvari počinju mijenjati, najverojatnije zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju te se moramo prilagoditi njihovim pravilim. Da se nešto previše promjenilo na bolje, nije još, ali ide polako naprijed i sad ćemo na Uskrsni ponedjeljak vidjeti trenutnu situaciju. Na taj prvi trkački dan na zagrebačkom hipodromu dolazi i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović i drugi visoki uzvanici, te ćemo vidjeti hoće li to biti tako kako je savez zamislio.
Jedan dio grla u Vašem vlasništvu je u treningu na šabačkom hipodromu, a jedan dio na zagrebačkom. Koji su sve treneri u pitanju?
U Šapcu je trener 7 mojih grla Bojan Šendeković, a tu sam zaboravio spomenuti jednog konja koji će uskoro doći iz Italije, Tahir šesti, Temooz-ov rođeni brat, dakle po ocu i majci, trogodac, konj kojeg spremamo za najverojatnije hrvatski i srpski derby i računamo ga voditi na bečki Trial Stakes. To je ekstra dobar konj i dobivam informacije iz Italije da je u izrazito dobrom stanju. U Zagrebu je trenerica moja 4 grla Tajana Grdak, u pitanju su Sarry, Irtidaa, Vesponetta i Classic Gem. U Srbiji imamo grla Panter Toma, Temooz, Pariz, Tahir šesti, Roman Province, taj slatki kolačić ili Sweet Cake i Vatrenu macu. Temooz me najviše razveselio u životu, osvojio 2 puta zaredom Memorijal dr. Franje Tuđmana u Sinju, isti konj, isti vlasnik, isti jockey – to se još nije dogodilo i to nitko nije osvojio, niti će ikad osvojiti i da budem iskren, ako ove godine bude sve s njim u redu, možemo očekivati dobru utrku. To je distanca od 2 000 metara gdje on stvarno može pokazati sve od sebe, a u Sinju redovito dobro trči.
Spomenuli ste Šabac – hipodrom koji je u zadnje vrijeme sinonim za galopere, čak možemo reći da polako prestiže i Ergelu Surčin i beogradski hipodrom po uvjetima i kvaliteti.
Kad se kaže da jedan čovjek može napraviti to što se napravilo, onda ljudi gledaju u čuđenju. Jedan čovjek koji je došao tamo gospodin Čonjagić napravio je stvarno čudo u Šapcu, a kad je rekao da će ove godine biti 20 trkačkih dana, neki su se smijali, neki su sve to gledali s nevjericom, neki su pričali ovo i ono, ali čovjek je napravio ono što malo ljudi može napraviti. Mi bi bili sretni da imamo makar 50 posto onoga što je on napravio i kad sam tamo osjećam se kao kod kuće. Moji su konji tamo toplo primljeni. Tamo ima jedna zanimljiva stvar, kada tijekom godine neki konj ostvari najbolje rezultate u Šapcu dobije za nagradu 10.000,00 eura što nije malo u ovom sportu i vremenu. Daje ti jedan stimulans koji te prisiljava da imaš dobrog konja i da ga čuvaš.
Galopski sport je poznat kao skup sport, ne mogu se baš svi baviti time, nego samo oni koji istinski vole konje i taj sport. Što Vi mislite o tome?
Ne da je skup, on je izrazito skup. Ja konje volim čitav život i sve što bi u životu imao uložio bih u konje jer smatram da je to meni moje zadovoljstvo, daje mi snage za život, rani moju dušu, daje mi volju za rad i mislim da mi život ne bi imao smisla bez konja.
Kakav je osjećaj kada vidite svojeg konja kako izlazi iz start mašine, primjerice na jednoj Derby utrci?
Ta minuta prije utrke, kad su konji u paddocku, ne bih je mijenjao za ništa na svijetu, a ta minuta iza utrke kad dobijemo utrku, ne bih mijenjao opet za ništa u svijetu, jer ta se minuta ne može platiti ničim. Za mene je svaka utrka derby i u svakoj utrci dajem sve od sebe da je dobijem. One priče kad netko kaže da idem samo sudjelovati, to u ovom sportu ne vrijedi i nije pravilo. U ovom sportu je pravilo – sudjeluj da pobjediš. Pamte se samo prvi, o drugima i trećima se priča, ali prvi se uvijek piše.
Kakav je osjećaj kada Vaš konj pobijedi ili izgubi za duljinu jedne njuške?
Pa znate, najslađa mi je pobjeda za duljinu njuške, ali je i najgori poraz za duljinu njuške. Međutim to je takav sport, kada sam god izgubio prišao sam pobjedniku i čestitao. To je takav sport, nekad pobjediš, nekad izgubiš, kada bi uvijek dobivao onda ne bi ovo sve bilo zanimljivo. Stvarno je tragedija izgubiti utrku za pola koraka, izgubite svu radost i želju u tom trenutku, sve se to rasprši zbog 10 centimetara. Ja sam znao gubiti utrke za centimetar i pol. Sjećam se jedne utrke u Požarevcu, jedan konj iz Francuske je pobjedio mog konja, nakon što se pogledala snimka, pobjedio je za samo pola kopita. Ali to je sport, to je tako i morate biti spremni na sve. I ja sam dobivao takve utrke, sjećam se jedne utrke u Beogradu kad je moj Temooz dobio utrku za pola njuške.
Bitna karika u tom sportu je i dobar jockey, imate li za ovu sezonu neke određene jockey-e?
Moje pravilo je sljedeće, dobar konj je dobar konj, ali jockey je 70 posto uspjeha, a na ovim prostorima jedan od najboljih jockey-a je Đorđe Perović. Nažalost, a na njegovu sreću, otišao je u Italiju i radi za velike novce. Postao je drugi jockey Italije – velesile u galopskom sportu. Međutim, ostao sam u dobrim odnosima s njim i vjerujem da će za mene jahati na derby utrkama na ovim prostorima i memorijalu u Sinju gdje je Temooza jahao dva puta i dva puta osvojio prvo mjeto. Vjerujem da on nije jahao Temooza, ne bi nikad ni osovjio memorijal. Smatram da će za neke dvije tri utrke potegnut iz Italije, da mi učini to zadovoljstvo, jer ja sam njemu puno pomogao u životu i mislim da će mi to uzvratiti ove godine. Isto jedan dobar jockey iz Beograda jahat će ove godine za mene, Željko Ilić, te jedan Mađar koji je Irtidaa-u jahao dva puta i dva puta dobio i to neću mijenjati, jer moje pravilo je – tim koji dobiva, ne treba ga mijenjati. Classic Gem će jahati jedan Slovak – grublji jockey, jer takve voli Classic Gem. Ali se nadam, ako Bog da, da Đorđe Perović jaše za mene na velikim utrkama kao što su Trial Stakes, Derby i memorijali. Na početku sezone su probne utrke, ali kasnije kada dođu ove ozbiljnije, važno je da je konj dobro pripremljen maksimalno i to su prave utrke gdje se pokazuje prava kvaliteta.
Svi nestrpljivo čekaju Uskrsni ponedjeljak i otvorenje sezone u Zagrebu.
Na Uskrsni ponedjeljak su tradicionalno galopske utrke u Zagrebu i ove godine će biti sigurno velike utrke. Očekujemo posjetu predsjednika Republike Hrvatske, župana Brodsko-posavske županije koji će predati pehar za utrku „Memorijal Josipa Jovića“. Imam 4 grla koja će sudjelovati na tim utrkama, u trogodačkoj utrci će startati Roman Province, da budem iskren, da je trčala u Šapcu kako sam mislio, ne bi uopće razmišljao da li će biti prva u Zagrebu, ali iznenadila me u Šapcu, tako da moram biti sa njom dosta strpljiv i čekati. No, tu ima stvarno 13 odličnih trogodaca koji će trčati i svi očekujemo da možemo dobiti utrku. Druga utrka je na 1 600 metara gdje sudjeluje 9 dobrih konja, pobjednik Memorijala Alije Izetbegovića Boheme Wango, konj koji je dobivao Mađarski Trial Stakes i bio treći u Austrijskiom Saint Legeru – strašno dobar konj. Bit će tu još 4-5 ekstra dobrih konja iz Srbije i Bosne i Hercegovine, međutim Classic Gem odlično trči, tako da očekujem tu puno od nje. Četvrta utrka je utrka dana „Memorijal Josipa Jovića“, tu imamo Irtidaa-u i strašnih 7 konja na 1 400 metara, ali da budem iskren i pošten, očekujem od nje da će dati sve od sebe kao i uvijek. Na 1 200 metara trči Vatrena Maca, ali tu sudjeluju i dosta dobri konji, primjerice konj koji je u Mađarskoj bio drugi, te konj koji je dobio u Bratislavi. I tu bi trebala biti nekakva konkurencija u tri konja. Imamo utrku i na 2 000 metara gdje nemam svog konja, jer mislim da je prerano na početku sezone sudjelovati u ovako dugačkoj utrci. No, moja trenerica Tajana u toj utrci ima svog konja Freshman-a i mi ćemo navijati srcem za njega. Ali ima tu još dobrih konja, Dr. Gile iz Velike Kladuše, konji iz Mađarske, općenito 7-8 dobrih grla. Ali Freshman-a smatram kao jednog od favorita te utrke.
Spomenuli ste da ste sudjelovali u utrkama u Mađarskoj, Austriji i Slovačkoj. Kako uspoređujete utrke u tim zemljama s onim na našem području?
Velika je razlika. Govorimo primjerice o Bratislavi gdje vas tako dobro prime da je to nevjerojatno, imate sve plaćeno, isplaćenu nagradu u roku od 30 dana poslije doping kontrole. No, tamo je teško dobiti utrku, jer tu dolazi cijela Europa i kad se umiješaš, teško je dobiti. Dva puta sam tamo bio sa svojim konjima i to je bila velika stvar za mene. Isto predivno u Austriji, odličan hipodrom i sve ostalo, međutim u Austriji smo gubili za deseti dio sekunde, to je bila Irtidaa na Trial Stakesu izgubila od Njemačke kobile greškom mog jockeya Bugara koji nije poslušao savjet trenera. U Mađarskoj smo isto dobivali, lijep hipodrom i lijepa staza, pogotovo kada padne kiša i kad teren bude mekan što konji vole. Većinom konji vole zbog zglobova i nogu trčati na mekanom, a ne kada je teren tvrd gdje često dolazi do ozljeda. U Bratislavi je isto teren uvijek mekan, hipodrom se i u 7. mjesecu navodnjava, te se dosta dobro održava, što kod nas nije pravilo.
Vjerujem da je mnogim ljubiteljima galopskog sporta, pa tako i Vama najveći san sudjelovati u velikim galopskim utrkama u Velikoj Britaniji ili drugim top mjestima za ovaj sport gdje su glavne nagrade nekoliko mijuna funti. Jeste li ikad o tome razmišljali i što Vam sve treba da bi sudjelovali na takvim utrkama?
Pa gledajte, u takvom sportu najveći faktor je sreća. Sjećam se jednog slučaja u Baden-Badenu kad je kupljen konj za 2000 eura, a vrijedan je bio 3000 eura, ali su ga se vlasnici htjeli riješiti jer nije bio po njima dobar konj. Taj konj „Overdose“ je kasnije otrčao 23 utrke i 23 puta pobjedio zaredom. Možete zamisliti to. Prodan je kasnije za 5 milijuna eura. Trčao je u engelskoj grupi 2. Bio je treći. U Njemačkoj je nastupao redovno i pobjeđivao. I bio je sad spreman za Dubai cup gdje su ga odveli iz Mađarske i na njegovu nesreću na jednom laganom treningu došlo je do ozljede i tu je bio kraj. San svakog od nas koji imamo konja je sudjelovanje u takvim velikim utrkama. Sve je tu bitno, papiri, genetika, sve, ali sreća je najbitnija i bez toga ne možete ništa očekivati. Taj „Overdose“ nije imao nikavu genetiku ili papire, ali je obarao rekorde enegelskih konja u grupi 1. Takvo trčanje nikad nisam vidio i osobno sam išao u Mađarsku da ga vidim i oduševio sam se kako jedan konj može trčati takvom brzinom. Svi razmišljamo, ja isto svaku večer kad idem spavat razmišljam, kako bi bilo dobro nastupiti u Dubaiju. Nikad ne znate kad se može dobar konj pronaći, izroditi, a evo sad moje ždrijebe što je došlo iz Francuske i što je u Šapcu pokazuje takva vremen da sam siguran da u Engelskoj dvogodci kao on ne pokazuju tako dobru formu i vremena.
Jeste ikad bili kao gledatelj na nekim velikim utrkama?
Nisam nikad bio niti u Engleskoj niti u Dubaiju, ali pratim te utrke kao i Melbourne kup, to su strašne utrke, to je prekrasno, san svakog čovjeka koji ima konja. Kažu ljudi, tko ima konja i tko nije bio u Dubaiju, ne vrijede mu ti konji ništa.
Hvala Vam lijepo što ste nas ugostili u Vašem domu, želimo Vam puno uspjeha u Zagrebu i u sezoni i da ćete sve svoje ciljeve ostvariti.
Zahvaljujem se Vama i Vašem radiju i drago mi je što me pratite i podržavate i što ste uvijek uz nas, to je jako bitna stvar pogotovo za nas male „igrače“ u tom sportu. Dali ste sve od sebe da nas pratite na svakom trkačkom danu i informirali javnost o tome. Najtoplije Vam se zahvaljujem i želim Vam svu sreću u daljnjem radu.
Autor: Nikola Knežević
