SDP kasnih devedesetih, s jedne strane javno je predvodio političku borbu za parlamentarni ustroj države, a s druge strane, (ne)javno, na 8. Konvenciji, 2. prosinca 2000., izvršio je stranački ustrojio po najrigidnijem predsjedničkom modelu – autokratskom.
Naime, SDP Hrvatske (odbijen je i moj amandman da skraćen naziv stranke glasi SDPH) jedina je stranka parlamentarnog svijeta, u kojoj predsjednik/ca, ne samo da: „Predstavlja i zastupa stranku…” nego „utvrđuje i iznosi političke stavove”.
Njemački socijaldemokrati, na primjer, utvrđuju političke stavove na Glavnom odboru, a engleski Laburisti na Kongresu partije.
Posljedično takvom ustroju stranke, u njoj još uvijek žive ostaci boljševičkog političkog smeća, skrivenog u mentalnom sklopu, a vidljivog u formi djelovanja – ne samo Mirka Golovrškog. I ne samo u SDP-u.
Ako ovaj čovjek, poslije svega, nekim slučajem, ostane u SDP-u, niti jedan potencijalni birač te stranke ne bi trebao zaboraviti njegov, danas artikuliran, boljševički stav – Nema dopune dnevnog reda… nema dopune…
Autor: Jerko Zovak (sbplus.hr)
