Batrina – malo slavonsko selo, tu iza ugla, znano svakom žitelju naše županije, pa i šire, no što to selo krije, odnosno koga, možda niste upoznati. Upravo iz tog razloga, prenosimo priču o mladom i perspektivnom umjetniku koji svojim ilustracijama postiže zavidne rezultate. 

”Trudim se izbjegavati utjecaj trendova i ponuditi nešto što se ne može vidjeti na svakom koraku”

Ivan Stanišić inspiraciju pronalazi u hedonizmu i samoći, a od kritika preferira one negativne jer ga pokreću korak dalje. Njegov najveći kritičar je on sam, te je vrlo rano postigao prepoznatljiv stil. U nastavku saznajte kako se nosi sa izazovima u svom poslu i kako od njega živi, te što poručuje onima koji žele pratiti jednaki put.

Projekt DNA u suradnji s Beck’s pivom i ove sezone ugostio je brojne talentirane ilustratore koji svojim zanimljivim viđenjem stvarnosti, društvenim metaforama, ali i imaginarnim svjetovima, kreiraju zanimljivu umjetničku priču. Ivan Stanišić mladi je umjetnik s čiji je rad već nadaleko poznat. ‘Ivanova Venera’, kako je nazvao prvu ilustraciju koju je predstavio u sklopu DNA projekta, predstavlja damu inspiriranu Botticellijeva Venerom. Ona Ivanova svjesna je svoje ženstvenosti i snage, a u situaciji gdje jaše konja koristeći se urbanim znakovima, simbolizira urbanu ženu koja ne mari za društvene norme i predrasude. Najnovija Ivanova ilustracija također metaforički prikazuje društvo, a koja je točno njezina priča, kao i na koji način se umjetnici nose s kreativnim blokadama, pronalaskom inspiracije, ali i ritualima, pročitajte u intervjuu koji prenosimo.

Budući da svi, a posebice umjetnici žive u svijetu užurbanog ritma, imaš li neko posebno mjesto ili ritual koji te opušta te inspirira za stvaranje?

Da, posebno su mi bitni trenutci samoće i posvećivanje samom sebi, obzirom na ubrzani ritam života i konstantu aktivnost koju današnjica iziskuje. Ako si ne dopustim dozu hedonizma, inspiracija i energija se u mom slučaju gube.

Autor si brojih radova, imaš li možda ono najdraže; djelo ili projekt na kojem si radio?

Više manje svaki projekt na kojem mi je dopuštena sloboda je ugodan i donosi slatke muke. Trenutno me tako usrećuje rad na slikovnici za djecu koja će uskoro ugledati svijetlo dana.

Jesi li se ikada našao u situaciji da moraš odraditi projekt/zadatak koji ti idejno ne odgovara? Ako jesi, kako u tom trenutku pronalaziš kreativu i motivaciju za crtanje?

Ima i takvih. U tom slučaju motivacija je novac, odnosno da se sirovije izrazim, preživljavanje.

Čija kritika ti je najvažnija te na koji način komentari, pozitivni ili negativni, utječu na tebe?

Najviše volim kad se kritika publike i ono malo stručnije mišljenje mojih kolega poklope. Pozitivan odaziv me veseli, ali obično onaj negativni gurne korak dalje. Čak bih rekao da mi je negativan feedback draži, ako je konstruktivan i naravno, realan. Najveći kritičar sam u svakom slučaju- ja sam.

Bez obzira na to što si još uvijek jako mlad, već imaš određeni prepoznatljiv stil ilustriranja, na koji način bi ga definirao?

Prepoznatljivost se manifestira kroz originalnost. Trudim se izbjegavati utjecaj trendova i ponuditi nešto što se ne može vidjeti na svakom koraku.

Koliko je ilustriranje u hrvatskoj cijenjeno? Što u čisto umjetničko vrijednosnom smislu, a što u onom poslovnom? Može li se od toga živjeti?

U umjetničkoj vrijednost mislim da ilustracija dobiva sve više odobravanja. Ilustrativni način razmišljanja treba pojednostavniti, kao i ideju koja mora biti što razumljivija publici. Publika i je glavni razlog zašto mislim da ilustracija ima uzlaznu putanju. Daleko je razumljivija od galerijskih postava današnje suvremene umjetnosti za čije se razumijevanje treba posjedovati određena količina prethodnog znanja. A što se tiče života od ilustracije, može se živjeti, ali to je izazovno i zahtjeva određenu žrtvu. Nije riječ o lakom poslu, nema brzog i lakog novca.

Koja je tvoja poruka/savjet svima mlađima od tebe koji žele krenuti putem ilustriranja?

Gledati svijet oko sebe i puno crtati, pronaći managera, kojeg možete poslati i meni.

Cijeli intervju s Ivanom možete pročitati ovdje. 

Foto: Zvonimir Ferina za Beck’s

Foto: Screenshot/Instagram/ Ivan Stanišić 

Komentari
Prethodni članakUspjeh mladih Novogradiščana na 1. rukometnom turniru Nova Gradiška 2019
Sljedeći članakSve ih je manje, rade sve više: Hrvatskoj nedostaje oko 12.000 medicinskih sestara