Izumiranje pčela je jedan veliki problem koji se prvo pojavio u Americi, a sada je prisutan i na starom kontinentu, odnosno u Europi. U Hrvatskoj pojava izumiranja pčela još nije vidljiva iako se svi pčelari na to već pripremaju.
“Problem izumiranja pčela je višestruki. Amerikanci su bili prvi koji su proveli opsežnija istraživanja na tom području i došli do zaključka da više faktora utječe na izumiranje pčela, a najbitniji su pesticidi i herbicidi, odnosno insekticidi. Takva slična istraživanja proveli su i Francuzi, Nijemci, Talijani i Austrijanci koji su došli do sličnih zaključaka”, kaže Vidošić.
“Amerikanci svoje pčele sele tisućama kilometara i kada dođu sa svojim pčelama primjerice na plantažu badema one su tamo mjesec dana. Pčele koje su putovale tisuće kilometara su iscrpljene i kada dođu na takvo jedno područje gdje je jednolična prehrana, već su tada oslabljenog imuniteta, potom se hrane jednoličnom hranom i onda obolijevaju od virusa koji su svakodnevni i tako umiru bezazleno samo zbog pada imuniteta. U Europi je situacija malo drugačija gdje postoji veliki problem s pesticidima. U zadnje vrijeme je bilo aktualno na pčelarskim internetskim stranicama da je na snazi zabrana neonikotinoida koja će na snazi biti dvije godine. To je dobra stvar za pčelare, ali je zaista u pitanju kratak rok da bi se uopće dokazalo da su pesticidi glavni problem”, napominje Vidošić
Vidošić nam je naveo i jedan primjer gdje su na jednom predavanju u Vinkovcima pčelari iz Novog Sada govorili o problemima sa suncokretovom pašom. Naime, oni su primjetili da pretežno izletnice stradavaju, odnosno da se ne vraćaju u košnicu gdje ostaju samo mlade pčele koje odgajaju leglo. Dakle, košnica onda slabi i pčelari nemaju prinosa, pa su krenuli u istraživanje zašto se to uopće događalo. Došli su do zaključka da je sjeme suncokreta bilo tretirano sredstvom Gaucho koje je iznimno opasno upravo zato što sjeme suncokreta štiti od sjetve do žetve, te ostaje u zemlji 3 godine poslije. Dakle, ne može se razložiti, ne može ga sunce ispržiti i ne može ga kiša isprati.
Pčele su ključni faktor, ne samo za proizvodnju hrane, nego i opstanak ljudske vrste na zemlji. Glavni su oprašivači u prirodi i one su te koje posjećuju najveći broj cvjetova i biljaka. Jednom je Einstein rekao kako bi nestankom pčela za 5 godina nestalo i života na zemlji. U prijevodu mislio je na nestanak biljki, jer ne bi bilo oprašivača, odnosno ne bi bilo hrane, tako bi počela izumirati životinjska populacija, a onda bi bio ugrožen i čovjek.
Dakle, loše nam se piše i zaista moramo nešto poduzeti kako bi osigurali oprašivanje i budućim generacijama. Ukoliko to ne učinimo, prijeti nam najmanje ekološka apokalipsa.
Autor: Nikola Knežević/photo: ilustracija
