Saborski zastupnik Davor Vlaović sudjelovao je u raspravi o slatkovodnom ribarstvu u Hrvatskom saboru rekavši kako Zakon, prema stajalištu HSS-a, treba imati za cilj zaštitu prirode i zaštitu biološke raznolikosti, što je jedna od temeljnih paradigmi Hrvatske seljačke stranke i jedan od preduvjeta za očuvanje Zemlje te predmet aktivističkog djelovanja mladih ljudi kojima treba biti podrška.
„Moramo očuvati bio raznolikost, neke vrste riba nestaju iz naših vodotoka. Ribić, sportski ili gospodarski je svojevrsni čuvari prirode, oni borave u prirodi, oni čuvaju prirodu i nije im prva intencija ulov ribe za konzumaciju. Da bismo i mi, koji nismo ribići imali zdrav i čist okoliš u kojem možemo živjeti, moramo kroz zakonodavstvo, i njegovu implementaciju, voditi brigu o okolišu. Ne smijemo dozvoliti da nam slučajni, ili namjerni akcidenti unište rijeke, njihovu floru i faunu , zdravi i prirodni okoliš. Zna se koje su crne točke u Hrvatskoj. Mi iz HSS-a smo govorili o odlagalištu otpada Davor koje je u neposrednoj blizini Save i čini potencijalnu ugrozu za okoliš i izvorišta pitke vode, govorili smo o Piškornici gdje postoje podaci mjerenja koji ukazuju na prisutnosti teških metala u vodi, a takvih je primjera u Hrvatskoj nažalost previše.“
Vlaović je pozvao inspekcije da izađu na teren, utvrde činjenično stanje, poduzmu potrebne aktivnosti kako bi se zaštitile vode, ribe i cjelokupna floru i faunu tih područja, zahvalio se ribićima koji vode brigu o okolišu, ukazuju na probleme ,svjesni da ih sami ne mogu riješiti. Zaštitu vode od štetnog gospodarskog ili komunalnog djelovanja mogu samo oni koji imaju ovlasti, državne institucije ii svi odgovorni gospodarstvenici i građani. Upozorio je i na sivo riblje tržište.
„Moram ovdje istaknuti jedan problem na koji su upozorili i športsko ribolovni savezi i Obrtnička komora gdje se kroz model ulovi pa plati stvara prostor da se dio izlovljene ribe nađe na sivom ili crnom tržištu u RH. Novina, u Zakonu je da športski ribolovac dio ulovljene ribe može uzeti i odnijeti i staviti na tržište, tu vide problem.“
Upozorio je na problem kupovine ribičkih dozvola s kojima se može slobodno riboloviti bez položenog ribičkog ispita. Postavio je pitanje, koje postavljaju ribičke udruge – čemu služi ribički ispit ?.
„Želim vjerovati kao je namjera dobra i treba služiti kao poticaj za boravak u prirodi i razvoj kontinentalnog turizma ali sve udruge trebaju biti jednako vrijedne i svi propisi jednako vrijedni za sve građane. Usporedbe radi u lov mogu samo lovci s položenim ispitom i članovi barem jedne lovačke udruge.“
Vlaović se u raspravi osvrnuo na probleme hrvatskog slatkovodnog ribnjačarstva, problem male konzumacije ribe u Hrvatskoj, šteta koje ribnjačarstvo trpi radi ribojednih ptica i neriješena pitanja zakupa poljoprivrednih površina pod ribnjacima kao i gospodarskog slatkovodnog ribolova.
„Kad govorimo o akvakulturi i slatkovodnom ribarstvu mi, nažalost u Hrvatskoj, imamo veliki potencijal, ali malo slatkovodne ribe konzumiramo. Ribu konzumiraju ribojedne ptice za što vlasnici ili zakupci ribnjaka do sada nisu dobivali naknadu, a štete su bile velike. (… ) Važno je financijski rastereti ovaj dio akvakulture kao dio gospodarstva i poljoprivrede, opterećeni su s osam različitih naknada za vode i neriješenim pitanjem poljoprivrednog zemljišta. Treba im osigurati potpore za razvojne projekte za preradu i plasman ribe na tržište, …, osigurati sljedivost, naš kupac treba znati je li kupio šarana i soma iz Hrvatske ili iz Kine. Nismo osmislili modele kako povećati zaštitu domaće proizvodnje i vidljivost da bi našim potrošačima omogućili izbor i konzumaciju šarana ili soma proizvedenog u HR.
Poseban problem čini neriješeno pitanje gospodarskog riječnog ribolova i ljudi koji žive uz rijeku Savu, Orubica, Davor,… Kobaš i nizvodno gdje je bilo registrirano 50-tak ribara u Orubici i Davoru, ribara koji su imali pravo gospodarskog ribolova, sad to više nemaju, danas egzistira 1-2 obrta registrirana za ribolov. Postoji li mogućnost donošenja olakšanog modela povratka zainteresiranih u legalan sustav gospodarskog ribolova za male ili vikend ribolovce koji ne mogu uloviti i prodati dovoljno ribe da bi platiti sve obveze državi temeljem obrta. Naša intencija u HSS-u je da ljudi ostaju živjeti uz rijeke i s rijekama i čuvaju vodotoke.“
Vlaović je govorio o loše postavljenom inspekcijskom sustavu u ribolovu i kontroli ribolovaca iz nekoliko različitih državnih tijela ocijenivši takav način kontrole lošim rekavši da se mora znat tko, što i kad radi, t apelirao na predlagatelje da bolje i fleksibilnije urede sustav kažnjavanja ribolovnih prekršaja.
