– Mi smo zadovoljni. Slovenski slavonski kulen je i dalje velika podvala, no da smo se svađali i tukli sa Slovencima, zaštita našeg kulena u EU možda bi se otegla i dulje od sljedećih pet godina, koliko ga oni još smiju proizvoditi – kaže Andrija Matić iz Udruge Slavonski domaći kulen/kulin iz Bošnjaka.
Proizvodnja desetak tona
Mjesec dana nakon što je EK donijela odluku da je slavonski kulen/kulin hrvatski proizvod, ta je delicija od jučer 17. naš proizvod upisan u Registar proizvoda zaštićenih oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla EU. Slovenci, kojima hrvatska zaštita zemljopisnog podrijetla nije ni najmanje odgovarala, s obzirom na to da na desetke tona slavonskoga kulena godišnje proizvedu i njihove Celjske mesnine, kulen će pod slavonskim imenom smjeti proizvoditi i prodavati još najviše pet godina. No Slavonci su odahnuli jer nakon trogodišnjeg nadmudrivanja sa susjedima konačno mogu prionuti na posao proizvodnje slavonskog kulena kojega su u pravnom vakuumu godišnje certificirali jedva 10-ak tisuća komada ili 10 tona.
– Ljudi dosad nisu imali nikakvih razloga da prolaze kroz skupi postupak certifikacije kad se i takav kulen na tržištu tretirao kako svaki drugi – objašnjava Matić. Godišnje se tako u Hrvatskoj i šire prodavalo oko 100 tisuća komada slavonskoga kulena/kulina, neujednačene boje, sastava, veličine…, dok će sada svatko tko će ga stavljati na tržište jamčiti certificiranim žigom da je napravljen po strogim specifikacijama kvalitete i sljedivosti. Inače se nema pravo prodavati pod nazivom slavonski kulen/kulin. Matić pritom očekuje i podršku resornog ministarstva kroz natječaje za mjeru 3 Programa ruralnog razvoja. Samo tako će 32 trenutačna proizvođača slavonskoga kulena brzo dignuti proizvodnju kulena na najmanje 200 tona, a ujedno i jamčiti da su njihove certificirane trajne kobasice proizvedene iz mješavine najkvalitetnijih dijelova svinjskog mesa, leđne slanine i dodatka samo prirodnih začina: kuhinjske soli, crvene ljute i slatke paprike te češnjaka. Sirovina je, doznajemo, ograničena samo na Slavoniju i to od uzgojno valjanih grla čije je podrijetlo moguće dokazati putem matičnog broja i potvrde koju izdaje ovlaštena ustanova ili organizacija, a prije ulaska u tov prasad mora biti označena ušnom markicom. Proizvodnja se pak odvija sezonski, u razdoblju od 1. studenog do 31. ožujka, uz prirodni proces fermentacije, blagog dimljenja, sušenja i zrenja najmanje 150 dana od nadijevanja svinjskih “slijepih” crijeva.
Važan izvor prihoda
– Drago mi je da je EU odobrio naš zahtjev za zaštitom slavonskog kulina, koji već 200 godina proizvodimo od najkvalitetnijeg svinjskog mesa. Ovaj je proizvod važan izvor prihoda za naše slavonske poljoprivrednike, a nadam se da će ga sada biti još više – jer se zbog dodane vrijednosti ovako europski prepoznatljivog proizvoda, slavonski kulin isplati proizvoditi u većim količinama. Upravo ovoga mjeseca odobravamo značajna sredstva iz EU fonda za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda – kazao je ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.
Štićeni proizvodi jamstvo kvalitete i sljedivosti
Nakon varaždinskog zelja koji je u registar zaštićenih oznaka EU upisano samo nekoliko tjedana ranije, a i njega su svojatali Slovenci, Hrvatska je dosad zaštitila 17 poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Time nisu dobili samo zaštitu od mogućeg krivotvorenja nego im je priznata dodana vrijednost u prosjeku i 30% viša nego kod necertificiranih proizvoda, a osim što su garancija potrošačima da su izabrali siguran i kvalitetan proizvod garantirane sljedivosti te proizveden prema točno određenoj specifikaciji, pomažu i u razvoju ruralnih sredina. Na listi zaštite trenutačno su još: ekstradjevičansko maslinovo ulje Cres, krčko, korčulansko i šoltansko maslinovo ulje, neretvanska mandarina, ogulinski kiseli kupus/zelje, istarski/istrski, krčki, drniški i dalmatinski pršut, lički krumpir, paška janjetina, baranjski kulen, poljički soparnik i zagorski puran.
