Kako nekadašnji način života i šokački običaji ne bi bili sasvim zaboravljeni ljudi našega kraja odavno su se počeli okupljati u udruge, zadruge, kulturno-umjetnička društva… Tako se i danas organiziranjem različitih radionica, večeri folklora i poezije, izložbi, manifestacija, prezentacija, predavanja, seminara i raznih okupljanja nastoji sačuvati od zaborava i prenijeti s koljena na koljeno izvorni ples i pjesma, čijalo perja, pečenje rakije, izrada rukotvorina, šaranje tikvica, priprema tradicijskih jela i još mnogo toga.Upravo ti naši običaji, gostoljubivost, pjesma, tamburica, rakija i kulin dio su kulturnog naslijeđa Slavonije i Šokadije. To je ono po čemu nas ljudi pamte, što nas čini posebnima i drukčijima, zbog čega nam se svi vraćaju. To je priča koju danas možemo i moramo znati ponuditi svim znatiželjnim posjetiteljima.
Vozeći se automobilom u smjeru Požege, u Novoj Kapeli zatekli smo, nekad česti, danas dosta rijedak prizor. Djed je unuke vozio na krovu traktora vjerojatno ne razmišljajući o potencijalnoj opasnosti, jer je to nekad bio svakodnevni prizor kod nas, a isto tako, nekada nije bilo više opcija, traktor je bila glavna atrakcija i prijevozno sredstvo u selu ako si ga imao.
Nevjerojatno je u 21. stoljeću i naletjeti na tako što, jer je tehnološki napredak jednostavno u zaborav ”bacio” takve varijante druženja s obitelji, sada je ipak bolje i zabavnije otići u kino, zabavni park i obilaziti druge ”poslastice” namijenjene za obiteljska druženja, što ponekad zna biti i tužno.
Traktor je nekad bio glavno prijevozno sredstvo u selu. Služio je za odlazak doktoru, na zabave, u kafić i slično, a danas služi isključivo za radove u polju, osim ako slučajno nekada naiđete na prizor na koji smo i mi, u tom slučaju, slobodno nam pošaljite kako bi podijelili i razveselili se svi zajedno starim slavonskim običajima, jer u konačnici Slavonijo ‘ko te nije volio, ne zna šta je izgubio…
