Za dobrim konjem se prašina diže, a za lošim još i više.
Ne bi konj bio kljuse da se takvim i ne pokaže, kaže narod, a upravo tako svoj posljednji gradonačelnički potez učinio je bivši novogradiški gradonačelnik Željko Bigović. Umjesto da je, kao konj lipicanac, prvi proletio kroz ciljnu crtu, on je, kaskajući kao kljuse, odlučio zadati posljednji „smrtni udarac“ Radiju Nova Gradiška, držeći tu tvrtku, kao i prethodnik mu Vuković, jedinom političkom oporbom gradskoj vlasti.
Bigović se odlučio do kraja obračunati s Radio Novom Gradiškom jer je taj medij objavljivao istinu o njegovim postupcima i, na taj način, ukazivao na bahato, arogantno, autokratsko, bezobrazno i krajnje iskompleksirano ponašanje!
Taj njegov egotriperizam, nažalost, na svojoj koži najviše su osjetili vijećnici HDSSBa i Josip Mikšić te SDP i Vinko Grgić, zbog svojih upita na gradskom vijeću kojima su Bigovića prinudili pokazati njegovu podvojenu osobnost i svu zločestoću koju u sebi ima.
Bez obzira na činjenicu da je Radio Nova Gradiška profesionalno prenosio izjave gradskih vijećnika i, posebno zadnjih par mjeseci, trudio se Bigovića minimalno ‘stavljati u eter i na portal’, bilo u pozitivnom ili negativnom kontekstu – jer je postalo zamorno gradonačelnikovo iživljavanje na slušateljima – ‘po repu’ najviše smo dobili mi, jer nismo veličali njegov lik i djelo.
Zbog našeg profesionalnog odnosa, toliko mržnje se uvuklo u Bigovića prema Radijskoj kući da nije mogao suspregnuti svoju zloću (koju mu, vjerojatno, ni sam Župnik neće moći odrješiti) te je gradskim službama izdao nalog neka financijski blokiraju Radio. I to, simbolike radi, na dan 14. siječnja 2016., kada ga je hrvatska Vlada razriješila dužnosti Gradonačelnika.
‘E, neš ti majci više svirat’, odlučio je bivši prvi čovjek Gradiške te brzo otskakutao do sadašnjeg, vrlo privrženog mu, pravnika Gorana Tomljanovića, sasvim slučajno, sina gradonačelnikovog vozača, Miće Tomljanovića, kako bi s njim dogovorio neka promptno blokira Radio radi neplaćenih 11,7 tisuća kuna neplaćenog zakupa antenskog stupa, kojeg je Radio plaćao Gradu mada on nije gradsko vlasništvo. Pritom, dakako, državne institucije šute, jer, Jovo je tu, on će to sve blagosloviti onako kako gazda kaže. Jer Jovin Zakon kaže: za narod kazneno djelo, za gradonačelnike i političare prekršajne kazne.
Interesantna ljubav, a samo prije kratkog vremena, Bigović je tog ažurnog pravnika Tomljanovića htio potjerati s radnog mjesta “zbog toga što ga je zaposlio Josip Vuković i što mu je otac član HDSSB-a”.
Pored 11,7 tisuća kuna, koje Radio treba platiti za najam antenskog stupa – kako bi Radiju maksimalno zagorčao život – Bigović je odlučio uzeti još jednu novinarsku bruto plaću, 5.175,00 kn, za troškove postupka koje zaračunava FINA.
Najčudnije u svemu jeste činjenica da gradske službe, prije ovršnog postupka, nisu upozorili Radio kako bi mogli biti blokirani ako ne plate dug, nego su, kao Njemci, iznenada, padobranskim postrojbama napali ‘Glavni stožer Radio Nove Gradiške’ želeći uništiti ‘Titu’, a glavnu i odgovornu urednicu ‘Jovanku’ odvesti u najbliži radni logor i držati dok ne ostane bez jezika koji joj je najjače topničko oruđe.
Odmah po gotovosti ‘desantske blokade’, najrevniji pravnik, Goran Tomljanović, pobjegao je na godišnji odmor ostavivši tajnika Grada, Matu Križića, neka se pravi lud kako ništa ne zna o ‘desantu’: kolika je točno, kad je napravljeno, tko je izdao nalog za ‘desant’, a na službeni upit Radija, nitko nije ništa znao jer su svi “dokumenti kod gospodina Gorana Tomljanović”.
Na žalost slučajnog, a bivšeg, gradonačelnika i njegovih pobočnika, desant im nije uspio. Kao što svojevremeno Titovi pobočnici nisu uspjeli zaustaviti Rojter, tako niti razni Vukovići, Bigovići i ini tići, ne mogu zaustaviti Radio Novu Gradišku.
Naime, mi svoje obveze uredno podmirujemo i u neprijateljskom okruženju. Ovaj put na uštrb ažurnog isplaćivanja i tako malih novinarskih plaća, do zadnje lipe, Radio je izmirio svoje obveze prema Gradu Nova Gradiška.
Kao osvjedočeni pobornici profesionalnosti i ažurnosti, pozdravljamo korektan odnos gradske uprave prema njihovim dužnicima jer, uvjereni smo, svi gradski dužnici, pogotovo oni koji puno duže i puno više duguju Gradu nego je dugovao Radio Nova Gradiška, također su ovršeni. Jer kad to ne bi bila istina, Bigović bi bio zločinac koji zloporabljujući položaj i ovlasti, vodi privatni rat s neposlušnima.
Kako god, kratkoročnom gradonačelniku i dugoročnom gubitniku ugleda i časti, Željku Bigoviću, želimo puno sreće u daljnjem životu, dakako, daleko od javnih funkcija, s pjesmom iz priloga za koju pouzdano znamo iz nama zajedničkih dobrih vremena s Bigovićem koliko mu je prirasla srcu, pogotovo kada je sviraju samo za njega.
Tekst napisala: Đurđa Siladi
