U tom Dvorcu Oršić, potpuno neadekvatnom, ali jedinom domu za prijem 114-oro djece koje su ostavili njihovi najbliži, jer se nisu mogli nositi s njihovim dijagnozama, bolestima, izgledom, specifičnom komunikacijom i potrebama, pronašli smo puno čiste, istinske radosti.
Bilo nas je premalo da se poigramo bar sa „pokretnom“ djecom, a naravno da do onih najteže bolesnih i potpuno nepokretnih nismo niti stigli. Toliko je ručica stremilo prema nama u želji da ih malo nosimo, dragamo, ljuljamo u naručju, budemo tamo samo za njih….I bili smo… Darovali smo im svoje vrijeme i svoja otvorena srca, a oni su nas darivali svojom iskrenošću, neposrednošću i jasnom porukom koliko je život jedinstven i vrijedan. Nitko od nas nije se vratio kući isti. Svi smo primili jedinstvenu poruku – ovdje smo, na ovome svijetu, više ili manje zdravi, a toliko se žalimo, toliko nam toga treba. A oni uistinu bolesni, oni trebaju samo malo pažnje, topline i ljubavi, i zato će vas darivati istinskom radošću.
Odlučili smo kao volonteri ići barem jednom godišnje ponovno u Dom na izvor istinske edukacije o vrijednosti i smislu života.
Autor: Udruga volontera Nova Gradiška
