Na put smo krenuli u 2 sata noću sa petka na subotu, rutom preko Slavonskog Broda, Sarajeva i Mostar, da bi smo na odredište stigli u 11 sati dopodne. Putem smo upoznali gradove i znamenitosti zemlje kroz koju smo putovali. O istima nas je upoznao naš stručni vodić, gospodin Ivan – učitelj geografije. Stigavši na odredište, ugodno smo se smjestili u sobama, osvježili od dugog i napornog puta, sudjelovali na Svetoj misi u župnoj crkvi Sv. Jakova u Međugorju, su potom objedovali. U poslijepodnevnim satima popeli smo se na brdo Križevac uz obavljanje pobožnosti križnoga puta odlučili smo ostaviti na slobodu sudionicima našeg putovanja da uživaju u pojedinačnoj molitvi, ispovjedi i obilasku tog prekrasnog gradića.
U nedjeljno rano jutro, prema dogovoru zajednički smo krenuli na brdo ukazanja (Podbrdo) kako bismo zaokružili naš posjet Međugorju i dostojno pozdravili našu dragu Gospu. Koristimo priliku da lijepo pozdravljamo grupu iz Vukovarsko – srijemske županije s kojom smo se slučajno sreli i koji su nam uljepšali to jutro i cjelokupni dojam o posjetu Međugorju.
Nakon silaska smo doručkovali, otišli na jutarnju svetu misu. Pomalo iscrpljeni od krškog kamena i silnog hodanja, ali veseli i ozareni, krenuli smo na put kući. U povratku smo posjetili staru gradsku jezgru grada Mostara, te svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju. Na odredište smo stigli bez većih problema, zahvaljujući nađem dragom vozaču. Čitavo vrijeme proteklo je u divnom ozračju, druženju i upoznavanju starih i mladih, a da ne spominjemo milosti i blagoslove koje nam je udijelila naša draga Gospa, a koji će itekako uroditi plodovima. Srdačan pozdrav svima,
Do idućeg putovanja!
Pismo jedne gošće
Prošli tjedan dobila sam priliku da zajedno s članovima Udruge gluhih i nagluhhi osoba iz Nove Gradiške, posjetiti Međugorje, a povezli smo se i kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nisam baš razmišljala kako će to putovanje proći, niti što mogu očekivati s tako specifičnom grupom ljudi. Samo sam u jednom trenutku pomislila hoće li biti pretiho? I tako, sjeli smo u autobus, noć je, malo smo pospani, još se nismo pravo svi ni vidjeli. Neki se poznaju, neki se vide prvi put, ali malo po malo kako se bližimo odredištu svi smo življi, veseliji, razgovaramo. Upada mi u oči činjenica da su ta djeca i mladi tako lijepo povezani, surađuju, brinu se jedni za druge kao da su međusobno braća i sestre.
Pomisliš kako su dva dana premalo da nekoga upoznaš, ali jednostavnost i srčanost te djece, postidi te. Poželiš biti bolja osoba. Pomisliš, nikada se više neću potužiti ni na što.
I tako, red priče, red smijeha, molitve, šetnja…..povratak je došao prebrzo.
Ono što želim reći jest da sam počašćena što sam bila dio ovoga puta, što sam upoznala divne mlade ljude, njihove požrtvovne i hrabre roditelje, pobožne djedove i bake. Iako neke od njih nisam baš razumjela, iako neki malo pričaju naglas, sve je funkcioniralo savršeno. Ostale su mi prekrasne uspomene i radost u srcu.
Lijep pozdrav svima, vaša teta Jasna.
Autor: Udruga gluhih Nova Gradiška
