U galerijskom prostoru novogradiškog Domu kulture, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković otvorena je izložba akademskog slikara Hrvoja Marka Peruzovića naziva “Uhvaćena svjetlost”. Ovim ciklusom radova autor se po prvi puta predstavio novogradiškoj publici.
Hrvoje Marko Peruzović prepoznatljivo je i afirmirano ime na hrvatskoj umjetničkoj sceni, umjetnik koji se ističe svojim jedinstvenim promišljanjima svijeta i njihovom transformacijom u vrsna umjetnička djela.
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio je grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu, a nakon toga diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim u Hrvatskoj i inozemstvu.
Nakon uvodne riječi ravnateljice Doma kulture Danijele Juranović, Iva Körbler, nezavisna kustosica i likovna kritičarka predstavila je lik i djelo ovog sjajnog umjetnika. On je, ističe, prepustio da slike govore za sebe. “Njegovo djelo je zaista u nekom stilskom, motivskom i morfološkom smislu vrlo specifično. Ne postoji ništa slično na hrvatskoj sceni.”
Kada je riječ o motivima, oni su raznovrsni, bogati simbolikom i metaforama.
“Koristi upravo taj neki fantastičan spoj motiva koji se bazično mogu opisati kao motivi žene, ženskog akta, prirode. Njegovo slikarstvo je biofilno, puno biljaka, pogotovo drveća s finom simbolikom i metaforama na drvo života i drvo znanja. Propituje i neke razine koje se mogu pripisati duhovnom, spiritualnom slikarstvu. U pojedinim ciklusima posvećen je sakralnim motivima, ali ih na jedan specifičan način stilizira. To je slikarstvo koje nije doslovno, banalno, kičasto.” – ističe Körbler.
“Imam svoj rekvizitarij, jedan standardni spektar motiva. To je uglavnom ljudsko tijelo, tu su vrlo često stabla i prikazi životinjskih likova, u kombinaciji s ljudskim, antropomorfmnim elementima. Ono što mene zanima je spajanje nespojivog. To je riskantno, ali ako se napravi dobro i rezultat bude dobar.” – kaže umjetnik Hrvoje Marko Peruzović.
Ključnim elementima u svom radu ističe crtež, koji mu je fascinacija od samih početaka te boja kojom nadoponjava izvornu misao stvarajući nove dimenzije.
“Crtež je bio moja fascinacija od samih početaka i dan danas je vrlo bitna komponenta moga slikarstva. Kasnije mu je dodana i boja jer mi je kako slikarski element vrlo zanimljiva. Zanima me ono nešto iza vidljivog svijeta, ono nevidljivo i nadrealno.” – naglašava Peruzović.
Njegovo je slikarstvo kontemplativno, meditativno, a u ovaj ciklus radova uključuje i fragmente iz popularne kulture, stripa, znanstveno-fantastičnih filmova i serija, žargona.
“Hrvoje Marko Preuzović uhvatio je vlastiti likovni univerzum iznimno kompleksnih stilskih slojeva i utjecaja u koji je integrirao sve teme koje ga osobno zanimaju, od svjetovnih do sakralnih, duhovnih i kozmičkih motiva. Njegove su slike refleks ovog doba, duhovnog i kulturološkog stanja čovječanstva. Peruzovićeva je stilizacija biljnog ornamenta i kontura tijela bliska nasljeđu Art Nouveau estetike, a ta je komponenta vidljiva i u odabiru tonske palete koja se referira na specifične hladne, zelene, ljubičaste i ružičaste tonove, zasićenu, prljavo žutozelenu i tirkiznu boju.”- ističe Körbler.
Izložba je ostvarena uz potporu grada Nova Gradiška i Ministarstva kulture i medija. Otvorena je do 27. ožujka 2023.
Biografija umjetnika:
Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa Prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a, HULU-a Split i DHK. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama i akcijama humanitarnog karaktera. O njegovom radu pisali su Josip Depolo, Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Darko Schneider, Stanko Špoljarić, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Đuro Vanđura, Iva Koerbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Elizabeta Wagner, Igor Brešan, Miona Muštra i dr. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.
