Jučer je u Šnjegaviću u organizaciji braniteljskih udruga 121. brigade-pukovnije, 99. brigade Zagreb-Pešćenica,Hrvatskog časničkog zbora grada Zagreba i pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja ,Općina Cernik i Brestovac obilježena 28. obljetnice vojne operacije “Gradina ’91” izvedena u sklopu velike vojne operacije “ORKAN ’91”.
Operacija kodnog naziva “Orkan ’91” trajala je od 29. listopada 1991. godine do 3.siječnja 1992. koju je organizirala OG “Posavina” na čelu sa zapovjednikom pukovnikom Rudijem Stipčićem.
Nositelji operacije bili su pripadnici 1.gardijske brigade ZNG-e “Tigrovi “, dio pričuvnih brigada, samostalnih bojni i postrojbi Hrvatske policije.
Obilježavanje je počelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Spomen obilježja poginulih i umrlih hrvatskih branitelja i Spomen biste prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana u Novoj Gradiški.
Tradicionalno u prigodi obilježavanja ove obljetnice položeni su vijenci i upaljene svijeće poginulim hrvatskim braniteljima u Opatovcu i Podvrškom.
Središnje obilježavanje održano je 10. prosinca u Šnjegaviću, mjestu koje je oslobođeno od srbočetničkog agresora na današnji dan 10.prosinca 1991. godine, a u kojemu je otkrivena Spomen ploča pukovniku Stjepanu Mesecu, mučki ubijenom iz zasjede nekoliko dana nakon akcije od strane agresorske vojske. Spomen ploču je otkrio brat ubijenoga, Josip Mesec i pukovnik Ivica Babić, zapovjednik 99. brigade Zagreb-Peščenica, čiji je pripadnik bio pukovnik Mesec.
Vijenac su položili i upalili lampione u ime Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 121. brigade/pukovnije NG, satnik Damir Matošević, predsjednik udruge: u ime Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 99. brigade Zagreb-Peščenica, pukovnik Boban Babić, predstavnici spomenutih i Udruge veterana 3. Gardijske brigade „Kune“, kao i Udruge hrvatskih branitelja iz domovinskog rata policije BPŽ.
Potom su počast odali ratni zapovjednici 121. brigade/pukovnije NG, 99. brigade Zagreb-Peščenica i Samostalne satnije 121. brigade/pukovnije: brigadir Josip Mikšić, pukovnik Ivica Babić i pukovnik Ante Šolić te predstavnik Grada Nova Gradiška natporučnik Vlatko Greiner, koordinator za braniteljske udruge pri gradu NG.
Počast je potom odao i Željko Radovanović, predsjednik Udruge veterana iz Domovinskoga rata 145. brigade iz Zagreba sa suradnicima, a u ime općina Cernik i Brestovac načelnici Vitomir Žakić i Zdravko Mandić s predstavnicima braniteljskih udruga 123. brigade Požega.
U prigodi obilježavanja nazočnima su se obratili domaćini; Damir Matošević, predsjednika UHBDR 121.brigade/pukovnije NG, Vitomir Žakić i Zdravko Mandić, načelnici općina Cernik i Brestovac, dok je o akciji govorio i bojnik Ante Šolić..
U ime gostiju, nazočnima su se obratili; Marko Ratković, savjetnik ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda i njegov izaslanik te župan Danijel Marušić, izaslanik Predsjednice RH.
Blagoslov Spomen obilježja i službu riječi vodio je fra Josip Šoštarić.
O samom tijeku akcije “Gradina” govorio je i ratni zapovjednik 121., brigadir Josip Mikšić:
-“Obilježavamo 29. obljetnicu akcije „Gradina“ u kojoj je 1991. godine, oslobođeno šire područje, između ranije dvije općine Požega i Nove Gradiške, a sada je to područje između općine Brestovac i općine Cernik. Ujedno se podiže i spomen obilježje poginulom hrvatskom branitelju i zapovjedniku satnije iz 99. br HV pukovniku Stjepanu Mesecu.
Ovo šire područje u rajonu sela Šnjegavić, Golobrdac, Sinlije, Jeminovac, Vučjak, Čečavac i drugih mjesta, nalazilo se na spoju ratne zone odgovornosti između 121. i 123. br. HV, na koje nije bila obraćana posebna pozornost.
Mještani iz tih sela svakodnevno su dolazili u Grad i najbliže trgovine, kako bi nabavljali sol, brašno, šećer i druge prehrambene namjernice. Svakodnevno su žene iz sela Golobrdac dolazile u trgovinu sela Podvrško i Opatovac, radi nabavki nekih od namirnica, ali najčešće je to bila sol i brašno. Također stanovnici iz sela Sinlija i Šnjegavića odlazili su u Grad Novu Gradišku, s istom namjerom. Mještani sela iz tog šireg rajona koja su više egzistirala prema mjestu Brestovac i Gradu Požega, odlazili su prema njima, navodno s istim ciljem nabavka kućnih potrepština.
Nabavka namirnica nije im bio osnovni cilj, već im je glavni cilj bio izviđanje i prikupljanje podataka o rasporedu i jačini hrvatskih snaga, za potrebe četnika i srpskih teritorijalaca. Ti njihovi izviđači bili su obučeni u civilnu odjeću, a po spolu bile su žene i muškarci različite životne dobi. Nakon svakog povratka s takve jedne šetnje – izviđanja, podnosili su pismena izvješća. Evo jednog takvog izvješća njihovog vojnog izviđača iz sela Sinlije, prilikom povratka iz Grada Nova Gradiška. Sve je to bilo zapisano u jednu njihovu bilježnicu, koju smo dobili nakon oslobađanja sela Sinlije. Izvješće glasi: Prilikom povratka iz Nove Gradiške, prema Cerniku, naišao sam na gardiste, koji su popravljali džip. Imali su podignutu haubu, jedan je nešto radio ispod haube, a drugi je s oružjem stajao pored vozila.
Ta naša nedovoljna budnost i opreznost, mogla nas je koštati mnogo života, pošto je neprijatelj izvršio tiho zauzimanje položaja i naoružavanje srpskog pučanstva po svim selima u širem rajonu sela Šnjegavić. Na tim položajima neprijatelj je imao naoružane pješačke snage jačine jedne ojačane bojne. Ojačan je bio s baterijom minobacača 82 mm i topovima ZIS-76 mm, s mogućnošću prebacivanja pješačkih postrojbi iz sela Bučje, na ove položaje. Po svim selima ustrojio je postrojbe jačine vodova ili satnija, zavisno od veličine sela, naoružani su bili s AP 7,62 mm (automatska puška), PAP-7,62 mm (poluautomatska puška), tromblonima, ručnim bacačima M-57 i ručnim bombama M-75. Dakle bolje su bili naoružani nego regularne hrvatske snage.
Početni naš interes za ovo područje, uslijedio je u listopadu 1991. godine, u vrijeme ustrojavanja 121. br. HV, kada je predsjednik MZ (Mjesna zajednica) sela Podvrško, tražio još oružja, koji nas je upoznao sa stanjem na tom terenu.
Drugi naš interes za ovo područje bilo je u vrijeme zarobljavanja gospodina Ive Matoševića iz Cerničke Šagovine na prometnici Nova Gradiška Požega u rajonu sela Banićevac – Sinlije i Ivana Tadića iz s. Banićevac.
Na temelju toga dao sam zadaću da se vrši intenzivno izviđanje i prikupljanje podataka, kako bi se saznala jačina, borbeni raspored i namjere neprijatelja. U vrlo kratkom vremenu prikupljeni su traženi podatci potrebni za donošenje odluke.
S otkrivenim podatcima o neprijatelju upoznao sam zapovjednika 123. br. HV iz Požege i dogovorili se da zajedno izvršimo napad i očistimo teren od neprijateljskih snaga i to je izvršeno 10. prosinca 1991. godine. Akcija je izvedena u strogoj tajnosti tako da je agresor bio iznenađen, a sama akcija trajala je svega 3 sata. Mi nismo imali gubitaka.
Ovom „Akcijom Gradina“ (Šnjegavić) Hrvatske snage ostvarile su više vrlo značajnih ciljeva i to:
1. Osiguran je desni bok i pozadina naših snaga koje djeluju na smjeru Nova Gradiška Okučani i izbjegnuta je mogućnost spajanja tih snaga sa snagama koje djeluju iz Okučana, koje su imale cilj stavljanja Nove Gradiške u okruženje,
2. Spriječena su stalna i neometana neprijateljska izviđanja, prikupljanje i slanje podataka o jačini i pokretu naših snaga u rajonima Požege, Nove Gradiške i Cernika,
3. Postignuta je tajnost izvršenja same akcije, što je imalo veliki značaj za postizanje iznenađenja, kao jedan presudan faktor za uspjeh borbene radnje,
4. Onemogućeno je hapšenje i zarobljavanje naših građana na smjeru Nova Gradiška Požega u širem rajonu sela Sinlije i Opršinac,
5. Čišćenje šireg područja sela Šnjegavić prouzrokovao je strah i paniku u naseljenim mjestima Sjevernog Psunja, sela Bučja, Pakraca i drugim mjestima između planina Psunj i Papuka, što je imalo za posljedicu njihovo veliko povlačenje iz ovih krajeva u BiH.”
Snage u širem rajonu sela Šnjegavić po njihovom planu trebale su se spojiti sa agresorskim snagama koje napadaju iz njihovog jakog utvrđenja sela Mašićke Šagovine, preko s. Cerničke Šagovine i Giletinaca (u kojima su bile hrvatske snage), a zatim da produže borbena djelovanja i spoje se sa paravojnim srpskim postrojbama u selu Šumetlica, te zajednički krenu u napad na sela Podvrško i Opatovac ( u kojima su bile hrvatske postrojbe Narodne zaštite i Domobrana, slabo naoružane). Po zaposjedanju ovog prostora spojili bi se sa snagama u s. Šnjegavić, a zatim bi zajedno krenuli prema s. Rešetarima i s. Bodovaljci gdje bi se spojili sa agresorskim snagama koje djeluju iz BiH, preko rijeke Sava. Na ovaj način Nova Gradiška bila bi u potpunom okruženju.
Zahvaljujući visoko vojno obrazovanom i vizionarskom sagledavanju borbene situacije na terenu zapovjednika 121. br HV i svih snaga na novogradiškom bojištu brigadira Josipa Mikšić, namjere i plan agresora nije ostvaren. Po njegovoj zapovjedi izvršen je novi borbeni poredak naših snaga, tako da je na položaje u selu Cernička Šagovina, krajem listopada 91. godine razmještena kompletna 2/121. br HV, ojačana sa topničkim mješovitim divizionom. Razbijanje tako jakih snaga uz korištenje prirodnih prepreka za obranu, nije bilo moguće. Dolaskom 99. br HV početkom studenog 91. godine, daje zapovijed da se u selu Šumetlica razmjesti jedna satnija, a nakon toga paravojna postrojba, koja se prikrila, iz sela, bez borbe pod okriljem noći bježi na sjeverni dio psunja i priključuje se ostalim srpskim paravojnim formacijama. U akciji “Gradina” 10. prosinca 91. godine borbenim putem očišćeno je šire područje sela Šnjegavić od paravojnih formacija. Na ovaj način agresoru je slomljeno njegovo lijevo krilo i više nije bio u stanju izvršiti svoju ratnu zadaću, a mi smo još jače krenuli u oslobađanje naše teritorije koju je agresor privremeno bio zaposjeo.
Izvor/Foto: Domoljubni radio
