16. je obljetnica smrti povjesničara, državnika i prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Rođen je 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Postao je poznat i prepoznat po svom djelovanju u antifašističkom pokretu od 1941. godine i to kao obavještajni časnik. Nakon II svjetskog rata djelovao je u Glavnom stožeru Jugoslavenske narodne armije, potom na visokim vojno-političkim položajima, u Glavnoj personalnoj upravi, ministarstvu obrane i generalštabu. Završio je studij na Višoj vojnoj akademiji 1957., a čin general – majora stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio je vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu. U Zagrebu je osnovao Institut za povijest radničkog pokreta, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967., izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Franjo Tuđman je prikupio opsežnu građu i pisao o povijesti Komunističke partije Hravatske, u kojoj je, nasuprot unitarizmu, isticao nacionalnu sastavnicu njezine borbe protiv velikosrpskog režima. Zatim je izbačen iz Saveza komunista 1967. i umirovljen. Osuđen 1972. na 2 godine zatvora zbog “nacionalizma”, te pušten nakon 9 mjeseci. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora
Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. Godine 1989. osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu , te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva SRH. Nakon donošenja demokratskog Ustava 1990., izabran za predsjednika Republike 1992. godine. Autor je Deklaracije o neovisnosti Hrvatske od 25. lipnja 1991. godine. Kao vrhovni zapovjednik, vodio je obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. Reizabran je za predsjednika 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. godine.
Temelji njegove politike bili su: ujedinjenje svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti, političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država, ponovni ulazak u srednjoeuropski civilizacijski krug a izlazak iz „Balkana“, obnavljanje potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, kulture, jezika i povijesti.
Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunarodne javnosti. Oporba ga je kritizirala zbog autoritarnog političkog nastupa i naglašeno stranačke vlasti, uz neuspjelu privatizaciju tzv. društvenog vlasništva. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju neovisnost, obranila se od velikosrpske agresije i oslobodila svoja okupirana područja.
Bez obzira na sve pozitivne i negativne konotacije vezane za Tuđmanov lik i djelo, ostat će zapamćen i po izjavi “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što”, koju su citirali barem jednom svi oni koji dišu za Hrvatsku.
Foto: Ilustracija.
