”Nije kuća na prodaju, ni kuća, ni okolina, ta se kuća ne prodaje, to je moja djedovina” – refren je to pjesme koja se najčešće naručuje u željama, čestitkama i pozdravima u programu Domaćeg radija.

Naručuju tu pjesmu ljudi koji su ovdje, rade i bore se kako bi opstali – namjerno sam upotrijebila riječ opstali, u Hrvatskoj se, inače, kako znamo i čega smo svi svjesni, opstaje, preživljava i živi ”od prvog do prvog”, ali naručuju tu pjesmu i oni koji su odustali i odlučili napustiti ovu Lijepu našu, je li to ironija ili samo utjeha, pitam se?!

Upravo vama dragi Švabe, Irci, Austrijanci, pišem ovaj tekst, upravo vama koji niste s nama, upravo vama koji ste otišli i zarađujete na teži način novac s kojim uzdržavate vaše obitelji.

Mnoštvo je vas razočarano i ogorčeno, psujete sabor, državu i zakone, ali griješite ako tako mislite, primijetit ćete to kada si ispunite sve želje, kupite sve što se novcem kupiti može, a što će vam ostati? Ostat će vam ona dobra stara želja za povratkom, povratkom u vaš topli dom – Republiku Hrvatsku.

Neki od vas otišli su van kako bi zaradili za život ovdje, nitko ne želi raditi za minimalac i misliti o tome hoće li imati za kruh, režije, meso, ali opet, upravo ti koji žive život Švabe dođu kući u birtiju u kojoj su mladost ostavili, počaste gazdu, goste, prijatelje i sve one koji se u tome trenutku nađu u toj birtiji. Zašto? Zato što ti Hrvatska daje onaj osjećaj topline koji samo ”kod kuće” imaš. Onaj osjećaj slobode i mira, onaj osjećaj kao kad si odselio od roditelja i ne moraš više nikome polagati račune.

Nije Hrvatska Hrvatski sabor i političari. Nisu Hrvati oni koji idu preko leševa da bi napunili svoj džep. Hrvati su oni koji su devedesetih stali rame uz rame i branili svoje domove protiv jedne od najjačih vojski Europe, Hrvati su oni koji su uvijek tu za dobar provod, kapljicu i tamburu, mandolinu i harmoniku, Hrvati su energični, ljubazni, vedri, društveni, zabavni, humoristični, dinamični…

Svaki put kad pljujete Hrvatsku, pljujete na majku čiji sin je ostavio život za nju. Pljujete na sestru koja je izgubila brata, sina koji je ostao bez oca, ali pljujete i po svome Domu jedinome. Domu gdje ste rasli i gdje ste okusili prvi šljunak, gdje ste se igrali klikerima, gutali vodu iz vrtnog crijeva, a i gdje ste naučili prvu riječ, koja sigurno nije bila Mutter.

Nije Hrvatska sve to sranje, niti političari reprezentiraju hrvatski narod.
Hrvatska je ono prelijepo Jadransko more, zlatna polja Slavonije, vinogradi, brjegovi, njive, puteljci i šume…

Kako bi razmislili o tome što govorite, u nastavku pogledajte fotografije Kuća koje ”nisu” na prodaju, ali uz misao da je to samo mali dio takvih kuća. 

no images were found

Komentari